BiH

Detalji izvještaja OSCE-a

Porazni rezultati pravosuđa u procesuiranju visoke korupcije: Ko štiti moćnike u BiH?

23/11/2020

U 2019. došlo do zatajenja krivično-pravnog sistema. Tužilaštvo BiH bez ijedne optužnice visoke i korupcije srednje nivoa. Šta govore slučajevi “Macan” i “Potkivanje”

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini sačinila je treći izvještaj o odgovoru pravosuđa na korupciju po nazivom “sindrom nekažnjivosti” u kojem konstatuje da je u 2019. godini došlo do dramatičnog pada u procesuiranju visoke korupcije. Ovaj obimni izvještaj je pripremljen uz podršku Biroa za međunarodnu borbu protiv trgovine narkoticima i provođenje zakona pri Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a.

Piše: Amil DUČIĆ

Nalazi su proistekli nakon praćenje rada pravosudnog sektora i zasnivaju se na analizi 302 predmeta korupcije praćena u 2019. godini. Ovaj veliki uzorak obuhvata sve teške i složene predmete korupcije koji se procesuiraju na teritoriji BiH, kao i značajan broj manjih predmeta korupcije.

– Ukupna slika koju nudi praćenje teških predmeta korupcije može se jednostavno opisati kao zatajenje krivično-pravnog sistema koje je dovelo do de facto nekažnjivosti za počinioce brojnih teških djela. Poređenje rezultata i nalaza za 2017. i 2018. godinu sa onim iz 2019. godine ukazuje na ukupno pogoršanje učinka kako sudija tako i tužilaca u pogledu procesuiranja teških predmeta korupcije – jedan je od ključnih nalaza iz ovog izvještaja.

Tako se konstatuje dramatičan pad u broju novih optužnica u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa koje su tužioci podigli u 2019. godini, uz samo jedan predmet visoke i 15 predmeta korupcije srednjeg nivoa, u poređenju sa 10 predmeta visoke i 35 predmeta korupcije srednjeg nivoa u 2017. godini i jedan predmet visoke i 33 predmeta korupcije srednjeg nivoa u 2018. godini.

Katastrofalne rezultate u tom pogledu bilježe Tužilaštvo BiH i Posebni odjel Republičkog javnog tužilaštva RS nisu podigli nijednu optužnicu u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa u 2019. godini!

Loše su prošli i Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo koje nije podiglo nijednu optužnicu u predmetima visoke korupcije uz samo jednu optužnicu u predmetima korupcije srednjeg nivoa u 2019. Godini i Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona koje nije podiglo nijednu optužnicu u predmetima visoke korupcije uz dvije optužnice u predmetima korupcije srednjeg nivoa u 2019. godini.

– Kvalitet mnogih krivičnih istraga je na vrlo niskom nivou. U nekim slučajevima, tužioci ne pokreću gonjenje čak i kad postoje dokazi za to. Uočeno je da se bez odgovarajućeg obrazloženja propuštaju poduzeti očigledni koraci u istrazi, posebno u predmetima teških oblika krivičnih djela na visokom nivou, ili koji se odnose na “visokorangirane osobe”. Možda najozbiljniji problem koji je uočen je podložnost tužilaca neprimjerenom uticaju i nedostatak lične nezavisnosti. Pretjeran nivo hijerarhije u strukturama, odsustvo bilo kakve adekvatne zaštite nezavisnosti i sistema odgovornosti su vrijedni pomena. Primijećeno je uplitanje u tekuće predmete, pritisci, prijetnje i zastrašivanje tužilaca, ali i sudija, što predstavlja razlog za ozbiljnu zabrinutost – ističe se u izvještaju OSCE-a.

Ono što se dešava u istrazi, kako se dalje konstatuje, pogotovo kada ne dođe do suđenja, obično ostaje nedostupno javnosti i zvanične informacije su dostupne u veoma malom broju slučajeva. Misija smatra da bi povećanje pristupa informacijama medijima i javnosti o aktivnostima tužilaštava, pogotovo u fazi istrage, bilo dobro mjesto da se počne rješavati ova praznina u pogledu odgovornosti. VSTV BiH, tužilaštva i sudovi trebaju javnosti učiniti dostupnim smislene i detaljnije informacije o istragama, krivičnom gonjenju i suđenjima u predmetima, pogotovo u slučajevima kada postoji izražen interes javnosti.
Kao primjer se navodi istraga u predmetu bivšeg direktora Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA BiH) Siniše Macana.

– Tužilaštvo BiH je otvorilo istragu protiv Siniše Macana u januaru 2015. godine. Tužilaštvo je osumnjičenog teretilo da je 2012. godine, u svojstvu direktora IDDEEA BiH, dodijelio određenim firmama ugovore za izdavanje ličnih karata zaobilazeći pritom propisane tenderske procedure i da je zauzvrat primio mito u iznosu od milion konvertibilnih maraka. S obzirom na to da tužilac u predmetu Macan u periodu od četiri godine od početka istrage nije podigao optužnicu niti je donio naredbu o obustavljanju istrage, u februaru 2019. godine Macan je podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH u kojoj je ukazao na povredu njegovog prava na pravično suđenje zbog predugog trajanja postupka. Četiri mjeseca kasnije, u junu 2019. godine Veliko vijeće Ustavnog suda BiH utvrdilo je povredu apelantovih prava i naložilo Tužilaštvu BiH da okonča istragu u roku od mjesec dana – konstatuje se u ovom izvještaju.

Predmet Macan, kako se zaključuje, ilustruje kako važna istraga svoj epilog može dobiti ne nakon odgovarajućeg prikupljanja i ocjene dostupnih dokaza, već samo zbog proteka vremena. Ispravno zaključenje istrage treba biti ili optužnica kada postoji dovoljno dokaza za optužbe, ili naredba o obustavi istrage

Nadalje, konstatuje se nagli pad u stopi osuđujućih presuda, koja je sa 80 procenata u 2017. godini pala na 57 procenata u 2019. godini za predmete korupcije srednjeg nivoa, te sa 100 procenata u 2017. godini na poražavajućih 12 procenata u 2019. godini za predmete visoke korupcije. Samo 13 optuženih je proglašeno krivim, dok je njih 23 oslobođeno krivice u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa okončanim u 2019. godini. Mala vjerovatnoća izricanja osuđujućih presuda u teškim i složenim predmetima, ističe se, ukazuje na brojne manjkavosti u pravosudnom sistemu i sugeriše propust da se zakon primijeni u odnosu na one pojedince koji imaju moć i uticaj u društvu.

Također, prosječna dužina trajanja postupaka u okončanim predmetima visoke korupcije u stalnom je porastu od 2017. godine, s tim da je ukupna dužina suđenja od optužnice do konačne pravosnažne presude dostigla 1351 dan za suđenja koja su završena u 2019. godini.

– Situacija na Kantonalnom sudu u Sarajevu je ponajviše uznemirujuća. Na Kantonalnom sudu u Sarajevu, od 13 teških predmeta u radu samo u dva predmeta je završen glavni pretres, dok je u 11 predmeta glavni pretres još uvijek u toku ili tek treba da započne. Osim toga, postupci u ovih 11 predmeta nisu svi skorije prirode s obzirom na to da je većina ovih predmeta u radu od tri do pet godina.50 U jednom predmetu pogotovo, na početak glavnog pretresa čeka se od 2017. godine, s tim da su u međuvremenu uslijedila bezbrojna odgađanja zbog nepojavljivanja pojedinih optuženih na zakazanim ročištima – navodi se u ovom izvještaju.

Nadalje, izvještaj upućuje i na rastući i zabrinjavajući manjak profesionalizma i integriteta kod ključnih pravosudnih aktera, a ukazuju i na nespremnost Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu „VSTV BiH“) da podrži etičke standarde i osigura odgovornost u okviru pravosuđa.

– Javna dešavanja u 2019. godini uistinu nude pregršt dokaza o (sve vidljivijem) političkom uplitanju u krivičnopravni sistem, a demonstrirala su i nespremnost VSTV-a BiH da podrži profesionalne i etičke standarde i osigura odgovornost u okviru pravosuđa. Afera „Potkivanje“ u čijem centru se našao predsjednik VSTV-a BiH prikazuje sumornu sliku o trenutnoj situaciji u okviru VSTV-a BiH. Komisija je konstatovala da predsjednik VSTV-a BiH, kao član Vijeća u stalnom radnom angažmanu, ne može snositi disciplinsku odgovornost jer sve radnje preduzima u svojstvu predsjednika Vijeća, a ne sudije. UDT se žalio na ovo rješenje, koje je potvrdila drugostepena disciplinska komisija (sastavljena od tri člana VSTV-a BiH prema zakonskoj proceduri). Stoga, Vijeće nije nikad čak ni razmatralo sadržaj tužbe. Ovaj ishod je očigledno suprotan odredbama Zakona o VSTV-u BiH koje predviđaju preduzimanje disciplinskih mjera protiv člana Vijeća, uključujući i predsjednika, a koje sežu do suspenzije i razrješenja sa dužnosti – zaključuje se u ovom izvještaju.

 

Također, u ovom dokumentu se izdaju i preporuke koji obuhvataju ne samo sudove i tužilaštva već i VSTV:

1. Sve grane vlasti, kao i nevladine organizacije i donatori, trebaju težiti ka očuvanju i podsticanju nezavisnog istraživačkog novinarstva i uloge civilnog društva u propitivanju rada pravosuđa;

2. VSTV BiH, tužilaštva i sudovi trebaju javnosti omogućiti pristup smislenim i detaljnijim informacijama o istragama, krivičnom gonjenju i presuđivanju predmeta, pogotovo onih koji su od posebnog značaja za javni interes;

3. Zakonodavna vlast treba dati prioritet usvajanju izmijenjenog Zakona o VSTV-u BiH kako bi se uvele reforme usmjerene na jačanje integriteta u pravosuđu i disciplinskih procesa – uključujući osiguravanje pune funkcionalne nezavisnosti Ureda disciplinskog tužioca (UDT) od VSTV-a BiH i uvođenje eksternog mehanizma odlučivanja po tužbama – kako bi se osigurala odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija, uz očuvanje uloge te institucije kao garanta sudske nezavisnosti;

4. Konačno, sve grane vlasti trebaju raditi na uspostavljanju, i to u najvišem rangu prioriteta, učinkovitog sistema za provjeru integriteta sudija i tužilaca, uključujući i putem provjere njihovih finansijskih izvještaja.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.