BiH

Posljednji potomak graditelja sarajevskog Sebilja: Napijem se vode i kad nisam žedna

18/07/2015

Sarajevski sebilj, u užem historijskom dijelu, Baščaršiji, ubraja se među najprepoznatljive simbole grada. Prvi sebilj na ovom mjestu dao je izgraditi bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica. Njegov potomak i dan-danas dolazi na Baščaršiju i pije vodu sa sebilja.

Halida Hasić, i kada nije žedna, napije se vode sa sebilja i preda rahmet svom pretku Mehmed-paši Kukavici.

Rođena Ibrahimpašić, Halida je na svijet došla u Travniku 1938. godine. Kako je istakla u razgovoru za Anadolu Agency, njen otac je imao samo dvije kćeri. Nije imao muških potomaka. Sestra joj je umrla 2004. godine te je na taj način Halida, poslije svog oca, djeda, čukundjeda…, ostala jedini izravni potomak Mehmed-paše Kukavice.

U porodičnom stablu, koje nam je pokazala, uredno je zabilježeno rodoslovlje njene porodice, počevši od Mehmeda-paše Kukavice. Kako je i sama naglasila, originalno porodično stablo još se davno zagubilo, a njoj je, na žutom vidno starom papiru, ostala samo kopija.

“Ja sam Halida Hasić rođena Ibrahimpašić. Posljednji sam potomak Mehmeda-paše Kukavice koji je stolovao u Travniku. Ja sam sedmo koljeno. O Mehmedu-paši Kukavici mogu govoriti samo ono što sam čula od svojih predaka, tj. od oca i izravno iz literature”, kaže Hasić, držeći u ruci knjigu požutjelih listova, “Zadužbina Mehmed-paše Kukavice u BiH” Alije Bejtovića, koji je bio arhitekta, a historijom se bavio iz hobija.

Dom kao podsjetnik na davna vremena

Kad uđete u dom ljubazne gospođe Halide, prvo što možete primjetiti su zanimljivi i neobični ukrasi na zidovima, masivan elegantan namještaj i vidno stari, no dobroočuvani satovi. Zapravo, njen dom pomalo liči na muzej, podsjetnik na davno prošlo vrijeme i porodicu koja je u tom vremnu uživala visok položaj u društvu.

Među predmetima u Halidinom domu je elegantno uokvireno platno sa ukrasnim elementom koje je nakad bilo dio dimija. Hasić nam je pojasnila da je to pripadalo njenoj praneni.

“Ja imam neke satove koji su stari i po 200 godina. To mi je rekao sajdžija, koji je imao zadatak da to reparira. Te stvari su pripadale mojim precima, pa je od mog oca pripalo meni. Ovdje su samokresi od pušaka i oni su pozlaćeni. Mala vaga koja je vjerovatno služila za vaganje zlata. Imam također anteriju, zatim jorgan izvezen zlatovezom. Imam stare košulje, koje niko ranije nije nosio. Bile su zašivene. One se razrežu i tako se obuku”, kaže Halida Hasić dodajući da su te iste košulje tokom posljednje manifestacije Dani Ajvatovice nosila dvojica konjanika odjeveni u tradicionalnu nošnju. Osim toga, tu je i metalna kutija za Kur'an koja je bila satavni dio opreme jednog konjanika.

Sačuvan pečat Ibrahim-paše, sina Mehmed-paše Kukavice

Budući da je Halida rođena kao Ibrahimpašić, a potomak je Mehmed-paše Kukavice, pojasnila nam je odakle dolazi njeno djevojačko prezime. Prema njenim riječima, prezime Ibrahimpašić dolazi od Mehmed-pašinog sina Ibrahim-paše, koji je rođen od majke Crnogorke Hajdane Buletić. Rekla je da su njene pretke kmetovi i drugi zvali Kukavičići, no da su oni preuzeli prezime po sinu Mehmed-paše te tako nastavili živjeti kao Ibrahimpašići.

Jedna od možda najvrednijih starina koje posjeduje je upravo pečat Ibrahim-paše. Pečat je srebreni i urađen arapskim pismom. Značenje onog što se na njemu nalazi je “mir Ibrahimu”, što je smješteno u centralnom dijelu, a okolo je ispisano: “U Allaha sam se pouzdao, predao sam se Allahu, pobjeda je samo od Allaha i moj uspjeh je samo od Allaha”.

Baščaršijski sebilj – veliki pono

Manje je poznato da je prvobitni sebilj na sarajevskoj Baščaršiji 1754. godine izgradio Mehmed-paša Kukavica. Budući da Halida, iz njoj znanih razloga, već duže vrijeme nije išla u Travnik, baščaršijski Sebilj je jedina zadužbina njenog pretka koju povremeno posjeti.

Svaki put kada stane pored Sebilja, dovom se sjeti svog pretka i bude ponosna na njega znajući da je učinio dobro.

“Redovno se napijem vode na Sebilju, čak i kada nisam žedna. Predam rahmet Mehmed-paši Kukavici i proučim mu Fatihu. To je moj naklon i poštovanje mom pretku. Čovjek se osjeća ponosno kad vidi da je neko njegov uradio neko dobro djelo koje će služiti svima”, rekla je Halida.

Halida kaže kako porodica iz koje dolazi, porodica Ibrahimpašić nikad nije isticala svoje porijeklo te da su sve postizali svojim radom i trudom. Ni ona lično se nikad nije htjela isticati. Kako je naglasila, ponos joj to nije dozvoljavao.

“To je moje unutarnje zadovoljstvo. Mislim da smo zadržali ponos i poštenje. Nikad se nismo isticali i kad smo imali i kad nismo imali. Moj otac rahmetli bi uvijek govorio sredina je najbolja u životu”, kaže Halida koja je svoj cijeli radni vijek provela u sudu, a u penziju je otišla sa pozicije sudinice Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.

“Kad sam krenula na studij, babo mi je rekao da sve u životu trebam raditi čestito i pošteno, da naša porodica postoji od 1750. godine i da je do danas, bila je to ‘57. godina, niko nije ukaljao ni jednim jedinim gestom, pa da nastavim i ja tom tradicijom i da će to biti ponos njegov i porodice iz koje ja potječem”, kazala je Halida.

Ona je dalje istakla da je o svom porijeklu govorila samo bliskim prijateljima i da je najbitnije od svega ono što čovjek sam napravi.

Želja za obrazovanjem jedna od najpozitivnijih osobina

Porodica Ibrahimpašić je vremenom izgubila begovski imetak, ali sačuvala je mnogo pozitivnih osobina uglednih ljudi. Jedna od važnijih stvari je i želja za obrazovanjem.

Djed gospođe Halide, Mustajbeg Ibrahimpašić, je imao desetero djece od kojih su doba zrelosti dočekala samo tri sina. Itekako je impresivno obrazovanje koje su ta trojica Ibrahimpašića stekli. Jedan je u Ženevi završio pravo, drigi u Istanbulu visoku trgovačku školu, a treći eksportnu akademiju u Beču. Halidina djeca, djeca njene sestre i njihova djeca također su stekla visoko obrazovanje, neki u BiH, a neki u inostranstvu.

Prisjećajući se političkih previranja tokom prošlog stoljeća, Halida je rekla da je njenim precima oduzet veliki dio, ako ne i cijela imovina. Kazala je da kroz obrazovanje u nekadašnjoj Jugoslaviji nije mogla naučiti mnogo o muslimanima i Bošnjacima, a njen otac je nije mnogo upoznavao sa historijskim zbivanjima. Kroz obrazovanje koje je nudio tadašnji režim također nije mogla naučiti o stvarnim historijskim zbivanjima.

“Pitala sam babu zašto me nije upoznao sa hostorijskim činjenicama o muslimanima po odlasku Turaka. On je rekao da me nije htio filovati tim podacima da mi se ne bi stvorila antipatija, da ne kažem mržnja, prema onima koji su radili to sve. Ja sam u nekom smislu nakon posljednjeg rata zamjerila svom ocu, jer bi na određene stvari gledala na drugi način, da sam znala. Hvala Bogu, prošlo je bez posljedica po moju porodicu, ali ne mogu biti mirna kad vidim sta se dešavalo sa drugim porodicama”, zaključila je Halida.

O Mehmed-paši Kukavici

Mehmed-paša Kukavica bio je bosanksi vezir tokom 18. stoljeća. Stolovao je u vezirskom gradu Travniku, a njegova vladavina je ostala zabilježena po jakim mjerama jačanje državne vlasti na ovim prostorima.

Ostavio je mnogo značajnih zadužbina na području Travnika, Sarajeva i Foče. Historijski podaci govore oko 75 zadužbina. Među poznatijima su sahat-kula i džamija u Travniku iz 1757. godine, prvobitni sebilj u Sarajevu iz 1754. godine te džamija i medresa u Foči iz 1752. godine.

 

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.