Notice: Trying to get property 'display_name' of non-object in /srv/storage/fokus.ba/wp-content/plugins/wordpress-seo-premium/frontend/schema/class-schema-person.php on line 152
BiH

Pred otkazom u FBiH 90.000 ljudi?

31/05/2015

Nalazi li se Federacija BiH pred otpuštanjima u javnim ustanovama, odnosno državnoj upravi, ili će se pak teret reformi koje traže međunarodne finansijske institucije i Evropska unija ponovno sručiti na radnike u proizvodnom sektoru, odnosno socijalne kategorije poput ratnih vojnih stradalnika?

Pitanje je na koje za sada niko nema konačan odgovor, iako se posljednjih sedmica vodi živa rasprava, pa i sukob, između sindikata i poslodavaca zbog famoznog novog zakona o radu na kojem inzistira MMF. Istodobno, tu je i novi pristup Evropske unije koja traži korijenite i često bolne ekonomske i socijalne reforme od kojih će dugoročno biti rezultata, ali koje će u jednom trenutku morati naći žrtvu, osim ako se, što je teško za očekivati, napravi reforma Federacije i racionalizira njen komplicirani ustroj.

Selvedin Šatorović, potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, za Dnevni list kaže kako primjer kojem smo svjedoci ovih dana u Srbiji, gdje se najavljuje otpuštanje 9000 osoba zbog racionalizacije, čeka i BiH, gdje će se teret sručiti i na realni, ali i na javni sektor.

U svemu tome, strahuje on, na kraju mukotrpnog procesa bez posla bi moglo ostati deset puta više ljudi nego u Srbiji, dakle oko 90 hiljada, a tako visok broj predviđa zbog nestabilnih političkih prilika gdje ne postoji niti jedna stabilna vlada, lošeg stanja u gospodarstvu i investicijama te ogromnog stupnja korupcije.

Da stvar bude gora, najavljuje se prodaja onoga što vrijedi, poput šumskih resursa, telekom operatera, vodnih resursa i elektrodistribucija.

Izmjena Zakona u radu će pogoditi svakog radnika, bez obzira na stručnu spremu i sektor, bez obzira radi li u državnom ili privatnom poduzeću ili javnoj ustanovi. Svi će osjetiti posljedice izmjena Zakona o radu, upozorava Šatorović, kazavši kako su stanje i prava u Srbiji umanjeni u javnom sektoru, a onima u realnom su potpuno ukinuti, dakle ne postoje kolektiv i ugovori. Isti scenarij pod istim mentorima se predviđa i za BiH.

Na udaru oba sektora

Kompletna priča o izmjenama Zakona o radu u Federaciji se pravi samo s namjerom da dođe do otpuštanja radnika, nema tu priče o otvaranju novih radnih mjesta, naveo je Šatorović, otkrivši kako je nedavno u Srbiji dobio frapantan podatak od sindikata kako ne postoji niti jedan kolektivni ugovor u realnom sektoru; dakle nisu na udaru samo radnici u javnom sektoru.

Stoga se sindikati odlučno bore protiv takvih izmjena jer je nedopustivo da radnici budu prepušteni na milost i nemilost poslodavcu koji određuje kako će raditi i koliku će im plaću dati.

– Nakon posljednjih izmjena Zakona o radu, sada se ide u nove izmjene gdje u konačnici imaju za cilj pretvoriti radnike u robove gdje će imati samo izravnu pogodbu, istaknuo je Šatorović.

Preraspodjela

Zakon o radu je i dalje priča koja traje, a u tom je kontekstu Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata, upozorio kako su odredbe zakona o radu koje su od prije poznate javnosti nepovoljne za radnike te će se sindikat boriti da se one ne donesu, odnosno provode.

Problem je, smatra on, što se postojeće radno zakonodavstvo ne primjenjuje, jer da se primjenjivalo, bila bi bolja situacija po pitanju budžeta, ali je, naglasio je, lakše ići na radnika, rušiti njegova prava, nego na lopove koji kroz crno tržište pljačkaju državu.
Istodobno, predsjednik Saveza samostalnih sindikata kaže i kako još uvijek nema najava i analiza po pitanju otpuštanja u javnom sektoru, iako neki spominju mogućnost tehnoloških viškova.

Kazavši kako su sindikati protiv scenarija da se sve prebacuje preko leđa radnika te da se reforma radi jednostrano, Bajramović je uvjeren je kako se racionalizacija mora raditi temeljito i na svim razinama, odnosno kroz uređenje države i ustavne promjene. Tada u javnom sektoru vjerojatnost za otpuštanje bi bila mala budući da bi se napravila bolja preraspodjela.

[pull_quote_left]Da stvar bude gora, najavljuje se prodaja onoga što vrijedi, poput šumskih resursa, telekom operatera, vodnih resursa i elektrodistribucija[/pull_quote_left]

 

Naime, tvrdi on, vidljivo je kako negdje u javnom sektoru postoje viškovi zaposlenih, dok je negdje kroničan manjak, a ako bi se išlo na varijantu racionalizacije, izbjegla bi se otpuštanja. Realni, proizvodni sektor pak ima drugi problem koji se ogleda i kroz pogrešan pristup, odnosno nepostojanje dobrih izvora kreditiranja kao i proračune koji se uglavnom svode na plaće i socijalu.

Ekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH Duljko Hasić nedavno je upozorio kako je očito da su vlade došle u situaciju svršenog čina da bez pomoći MMF-a ne mogu dalje, a to potvrđuju i deficiti, a posebno onaj u Vladi Federacije.

Kao rješenje koje neće biti kratkoročno, poput novog zaduživanja, Hasić je upravo predložio racionalizaciju za koju postoji prostor, pogotovo u Federaciji, a daljnje odgađanje samo znači i zapadanje u još težu situaciju.

Komentari

1 Comment

  1. Zoran Petrovski

    01/06/2015 at 08:24

    Zašto prioritet ljudskim pravima!
    Objavljeno Novembar 10, 2014 by zgrade

    Barbarizacija društva

    Istorijski,
    politički i ekonomski, dakle isplativo, gledano svako novo
    uspostavljanje vlasti definiše, na sebi svojstven način, odnos prema
    javnom, opštedruštvenom dobru, ili kraće; prema ljudskim pravima.
    Stanovnici bi mogli preživjeti i rekonstrukciju, promjenu i krivu
    interpretaciju prošlosti i istorije, rat, bolest, male plate i visoku
    stopu nezaposlenosti, inflaciju, povećan uvoz i smanjene investicija, pa
    čak i politiku, onu najgoru, a sve to onako kako to odgovara njenim
    pokvarenim, partiokratskim interesima i ideologiji koju takva politika
    propagira. Međutim, stanovnici neće moći preživjeti preuređenje ljudskih
    prava. Lagano, ali sigurno, preuređenje ljudskih prava dovodi do bijele
    kuge, razbijanja socijalne kohezije, dovodi do siromaštva, apatije,
    bolesnog društva, otuđenja pojedinaca, civilizacijski neprihvatljivog
    školovanja, napuštanja trajnih univerzalnih ljudskih vrijednosti,
    sveopšte komercijalizacije društva, opadanje smisla javnog ili
    opštedruštvenog dobra, odsustvo socijalnog dijaloga itd. Nepoštivanje
    ljudskih prava vodi nas direktno u barbarizaciju društva.

    Ovih
    dana smo svjedoci “formiranja vlasti” na svim nivoima i u “toku” smo,
    putem medija, stranačkim pregovorima. Samo obratite pažnju koliko puta
    će biti spomenuti nacionalni interesi, pregovori sa Evropom i ulaganja, a
    koliko puta će biti spomenuta solidarnost, socijalni dijalog i ljudska
    prava!!!

    S obzirom da nema
    socijalnog dijaloga nema ni odgovornosti države, pa su i sindikat i
    radništvo ostali bez najbitnijeg sagovornika, a država i dalje uredno
    prikuplja poreze za osiguranje od nezaposlenosti, za primarnu
    zdravstvenu zaštitu, za penziono osiguranje, za socijalno osiguranje,
    školstvo itd. Potrebno je natjerati državu da obavlja svoju osnovnu
    funkciju i da poštuje ratificirane međunarodne dokumente o ljudskim
    pravima kao što je Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
    pravima član 9. Države članice ovog pakta priznaju pravo svakom licu na
    socijalno obezbjeđenje, uključujući tu socijalno osiguranje; član 10.
    Treba da bude pružena što šira zaštita i pomoć porodici… Treba da bude
    pružena posebna zaštita majkama za razumno vrijema prije i poslije
    rođenja djece… Treba preduzeti posebne mjere zaštite i pomoći u korist
    djece i mladih; član 11. Države članice ovog pakta priznaju svakom licu
    na životni standard dovoljan za njega samog i njegovu porodicu,
    ubrajajući tu i dovoljnu hranu, odjeću i smještaj… Države članice
    ovog pakta priznajući osnovno pravo koje ima svako lice na zaštitu od
    gladi donijeće pojrdinačno ili kroz međunarodnu saradnju potrebne mjere i
    konkretne programe; član 12. …stvaranje uslova za obezbjeđenje svima
    ljekarskih usluga i pomoći u slučaju bolesti; i član 13. osnovno
    školovanje mora da bude obavezno i svima dostupno besplatno…

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.