Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Premijerno prikazan film “Djeca iza žice”: Logori ostavili trajne posljedice

djeca_iza_zice_premijera_2

Premijera četvrtog dokumentarnog filma Saveza logoraša u Bosni i Hercgovini “Djeca iza žice” režisera Avde Huseinovića, održana je danas u Sarajevu u okviru oblježavanja Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, javlja Anadolu Agency (AA).

U ispunjenoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke prikazan je film o svjedočenjima maloljetnika koji su devedesetih godina bili zatvoreni u logorima širom BiH. Prolazili su različite torture koje su ih obilježile za cijeli život. Dokumentarni film “Djeca iza žice” govori o maloljetncima koji su prisilno zarobljeni u logorima tokom rata u BiH, 1992.-1995. godine. Učestvuje 12 bivših maloljetnih logoraša iz Bosanskog Novog, Prijedora, Jajca, Višegrada, Foče, Sarajeva, Prozora…

Najviše maloljetnika prošlo je kroz prijedorski logor Trnopolje, a najviše ih je ubijeno u Vlasenici. Cilj filma je i da se o ovoj temi priča kako ne bi bilo zaboravljena. Specifičan je i po tome što u njemu kao ni u jednom drugom filmu koji je dosad snimljen nema ovoliko pominjanja direktnih izvršioca zločina, imenom i prezimenom.

O važnosti ovog dokumentarnog filma govorio je predsjednik Saveza logoraša u BiH Jasmin Mešković.

“Film je specifičan sam po sebi jer je pogodio i priča o najranjivijoj kategoriji, o najčestitijoj kategoriji u BiH, a to su djeca. Ona nisu nikome ništa skrivila, nisu znali šta je politika, šta je oružje, jednostavno, bili su sa svojim roditeljima u logorima, a mnogi su tamo i rođeni. Proživjeli su strahovite torture. Danas želimo poslati jasnu poruku, a to je da se ova djeca ne smiju zaboraviti, da se agresija na BiH mora izučavati, mora se prenositi na mlađe generacije. Agresija, genocid, zločin ne smije se više nikome ponoviti kako u BiH tako i van njenih granica”, poručio je Mešković.

Jasmin Mešković

Istakao je da film nema poruku mržnje, podjele nego samo istinu. Dodao je da ni u Drugom svjetskom ratu nije bilo toliko “živih štitova” koliko je bilo u BiH tokom proteklog rata.

Režiser Avdo Huseinović je istakao da je riječ o jednom fenomenu, nevjerovatnoj pojavi na kraju 20. stoljeća, da djeca zaštićena svim načelima, pravima dođu u poziciju da se nađu u nevjerovatnim okolnostima i postanu logoraši.

“Da budu ubijana u logorima, prežive strašne golgote, da ogroman broj tih zločina i danas bude nekažnjen. Cijela priča je za mene kao autora neshvatljiva iako sam je čuo bezbroj puta. Jedan fenomen u fenomenu – otkupljivanje djece. Kada dođete u poziciju da je majka u logoru morala otkupljivati svoje dijete…”, rekao je Huseinović.

Prema njegovim riječima, u filmu se, kao nikada ranije, otvoreno imenom i prezimenom spominju imena zločinaca koji se danas slobodno kreću.

“Historija je ozbiljna nauka, nešto sa čim se kad-tad moramo suočiti. Jako je bitno da se suočimo dok imamo živih svjedoka. Historija je podložna falsifikovanju ali izjave ovih ljudi ne može niko falsifikovati”, poručio je Huseinović.

Dodao je da su dokumenti neuništiva, trajna kategorija.

Jedan od učesnika filma je Džafer Kaltak koji je sa 16 godina, zajedno sa roditeljima zarobljen u porodičnoj kući u ljeto 1993. godine. Bio je u logoru u Prozoru.

“Imao sam 16 godina kada sam završio u logoru. Proživio sam najteže golgote logora, premlaćivanje. Ostao sam invalid. Slomljeni su mi pršljenovi u vratu, nemam osjećaja u rukama i ne mogu normalno funkcionisati. Logor je ostavio trajne posljedice”, ispričao je Kaltak.

Naglasio je da je jako bitno pričati o ovoj temi.

“Bitno je da se zna istina, niko se ne treba kriti ni tražiti zaštitu ni pred sudom ni bilo gdje drugo. U sjećanju mi je ostala noć kada smo zarobljeni otac i ja. Cijelu noć smo maltretirani i polomljeni”, dodao je Kaltak.