BiH

njemački profesor

Preminuo Adolf Hampel, istinski prijatelj BiH, autor knjige “Maastricht umire u Sarajevu”

21/06/2022

Sve do smrti, bio je u procesu osnivanja kruga prijatelja ruskog opozicionog političara Alekseja Navaljnog, koji je u zatvoru

jemački sveučilišni profesor teologije dr. Adolf Hampel, diplomata, humanista i istinski prijatelj Bosne i Hercegovine, ekspert za pitanja istočnog bloka, promotor međunarodnog razumijevanje i pomirenje, preminuo je u 88 godini života u Hungenu. Godine 1993. u jeku rata u BiH napisao je knjigu pod naslovom “Maastricht umire u Sarajevu” ( Maastricht starb in Sarajevo) uputivši jasnu poruku Evropi da je, zbog Sarajeva pod opsadom i agresije na BiH, Maastricht doživio krah.

I u postdejtonskoj BiH ostao je pri toj ocjeni.

– Moj prijatelj Rudolf Grulich i ja smo iz razočaranja zbog ponašanja EU tokom rata u BiH, prije svega zbog embarga na oružje Armiji BiH, a koje je bilo neophodno za obranu od agresije, napisali tu knjigu kao osudu propadanja političkog morala. Naša osuda je potvrđena događajima koji su slijedili. Dejton nije bio pravedno rješenje. Da bi se pronašao izlaz iz situacije, mora se početi od aktuelnog stanja – kazao je svojevremeno u razgovoru za Fenu prof Hampel referirajući se na decenije Maastrichta i decenije od potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

Za postdejtonsko stanje u BiH, njenu opstojnost i približavanje EU , prof Hampel, koji je tokom rata snažno lobirao za suverenu i nedjeljivu BiH, zaustavljanje agresije i etničkog čišćenja, je kroz brojna predavanja, politički i teološki angažman, isticao da bez sporazuma, konsenzusa triju konstitutivnih bh naroda teško se može stanje popraviti.

Ta njegova ocjena je aktuelna i danas.

– Problem BiH je u međusobnim odnosima triju etničkih i vjerskih grupa. Bez neke vrste sporazuma, teško da se može ostvariti približavanje EU. Vidim samo jedno rješenje, a to je po federalnom modelu Švicarske koji funkcionira već stoljećima, iako postoje poteškoće četiri različita jezika (njemački , francuski , talijanski, retoromanski ). U BiH bi to bilo lakše provesti. Uprkos ranama iz nedavne ratne prošlosti, svaka etnička grupa mora odustati od vlastitog nacionalizma i šovinizma za zajedničko dobro. I EU može pomoći tako što će jasno pozvati Srbiju i Hrvatsku da se odreknu planova o aneksiji teritorija BiH – rekao je prof Hampel prije desetak godina.

Ove ocjene uglednog njemačkog profesora teologije su ga nadživjele, jer se situacija u BiH nije od tada do danas promijenila. Zvuče kao da su danas izrečene.

Prof Hampel bio je proaktivan u približavanju Istoka i Zapada, katoličanstva i pravoslavlja, kršćanstva i islama… neumorno je putovao u istočnu Evropu radeći na razvijanju međunarodnog razumijevanja između dva bloka. Godine 2012. objavio je svoje memoare pod naslovom “Moj dug put do Moskve”.

Decenijama politički angažiran, u vrhu vladajuće njemačke CDU, nekadašnji učenik Vatikana, profesor Hampel je u ulozi medijatora između Svete stolice i Moskve zajedno s kardinalom Walterom Kasperom, predsjednikom Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana, odlikovan 2004. godine ruskim ordenom zbog svojih zasluga u posredovanju da se kultna ikona Bogorodice Kazanske, poznate kao „Zaštitnica Rusije” vrati iz Vatikana u Kazan odakle vodi porijeklo. Repliku ikone je na Kubi na povijesnom sastanku papi Franji uručio patrijarh Kiril, što je ocijenjeno duboko simboličnom gestom u približavanju dvije crkve kroz povijest njihovih odnosa.

Decenijama je dom porodice Hampel u Hungenu, nedaleko od Frankfurta, otvoren za izbjeglice, a njegova supruga Renate kontinuirano i volonterski radi sa njima. Kroz instrukcije njemačkog jezika koje organizuje u svom domu, razgovor i druge aktivnosti, da najmlađe odvede u bioskop, upiše u školu, a odrasle u pozorište, na izložbu, u šetnju… ona im pomaže u socijalizaciji i adaptaciji na život u novoj sredini, daleko od vlastitog doma.

Tako je činila svojevremeno s Kurdima, pa onima koji su došli iz zemalja bivšeg SSSR-a, onda s brojnim izbjeglicama iz BiH, a proteklih godina s migrantima iz Sirije, Afganistana…

Kao intelektualac, Hampel nije samo govorio i pisao o uspostavi komunikacije s Istočnom Evropom, nego je održavao i mnoge kontakte u inostranstvu, organizirao i pratio transporte pomoći u Istočnu i Jugoistočnu Evropu, u Bosnu i Hercegovinu, uvijek gdje je bilo potrebno pomoći. Pomogao je izbjeglicama da pronađu novi dom u Njemačkoj.

Na pitanje otkuda tolika empatija prema izbjeglicama, svojevremeno je u razgovoru za Fenu prof Hampel rekao kako je i sam tri puta bio izbjeglica.

– Kao dijete sam 1938. godine u Čehoslovačkoj bio izbjeglica, onda 1945. godine pred dolazak sovjetske vlasti i 1946. godine kada je porodica mog oca protjerana zajedno sa tri miliona Nijemaca iz Čehoslovačke u Njemačku. Suosjećam s izbjeglicama – govorio je prof Hampel.

Simpatije za BiH naslijedio je od svog oca, vjerovao je u budućnost i opstanak BiH. Odmah nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, krajem 1995. godine boravio je u Sarajevu. Nakon toga je nekoliko puta posjećivao Sarajevo i BiH.

Zbog svojih brojnih ličnih veza i erudicije, prof Hampel je bio vrlo tražen kao politički savjetnik i ekspert za istočni blok. Ruski napad na Ukrajinu ga je posebno pogodio.

Sve do smrti, bio je u procesu osnivanja kruga prijatelja ruskog opozicionog političara Alekseja Navaljnog, koji je u zatvoru.

Nakon što je 1962. doktorirao u Rimu, Hampel je predavao u Königsteinu, a 1969. postao je profesor katoličke crkvene povijesti i moralne teologije na Sveučilištu u Giessenu. Svećenik Hampel zamolio je papu Pavla VI da ga oslobodi celibata, što je Papa i učinio. Adolfu Hampelu dopušteno je da oženi svoju djevojku Renate, sada suprugu. Imaju dvoje djece i unučad. Hampel je prošle godine proglašen počasnim građaninom Hungena. Upravo je on, sa suprugom Renate, od 1974. godine, i sa brojnim prijateljima i poznanicima pokrenuo odvažni projekt obnove dvorca ( njem. Schloss) u gradu Hungen, nakon čega je Schloss postao ukras grada, mjesto stanovanja i održavanja raznih kulturno-zabavnih programa i društvenog okupljanja. Tu se međunarodno razumijevanje i približavanje živi. Vrata njegovog doma u Shlossu uvijek su otvorena za prijatelje, poznanike, prognanike i migrante. Jednom riječju gostoljubiva i kosmopolitska adresa.

Njegovo životno djelo je međunarodno i višestruko priznato.

Komentari

Autor: Fena

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.