Zbivanja na prostoru bivše Jugoslavije bila su od najvećeg interesa za CIA, na šta upućuje od nedavno dostupna arhiva koja sadrži brojna dokumenta koja se odnose na bližu i dalju istoriju regiona.
Američka Centralna obaveštajna agencija (CIA) objavila je preko 800.000 dokumenata na više od 12 miliona stranica sa kojih je skinuta oznaka tajnosti, a samo od materijala u kojima se obrađuje Tito mogla bi se sastaviti solidna istorijska građa.
Međutim, dokumenti pokazuju i da je američka obavještajna služba bila itekako zainteresovana za događaje i glavne aktere na političkoj sceni Jugoslavije i nakon Titove smrti.
Kako navodi list, u dokumentima se nalazi sve, od procjena vojnih snaga neposredno poslije rata pa nadalje, preko ulaženja u procjene koliko je zaista jaka Titova vlast, odnosno ima li mogućnosti da on padne.
Ide se često i u detalje, analiziraju se jugoslovenski mediji, prati se svaka svađa u partijskom vrhu. Iz dokumenata se vidi i na koji je način Tito vodio svoju politiku, “vrlo pragmatično i bez puno skrupula”.
[yuzo_related]
Posebno je praćen bio Rankovićev pad, likvidacija Hebranga i Ujovića, javni obračuni i revizionizam vodećih Titovih pijuna nakon njegove smrti.
U dokumentima je istaknuto i da bi sa diplomatima kalibra Henryja Kissingera Tito razgovarao u rukavicama, a svojim arapskim prijateljima razgovor prezentirao kao proarapsko predavanje američkom diplomati.
S Castrom, prema CIA-inim dokumentima, nije bio u naročito dobrim odnosima, pogotovo mu je zamijerao mešanje u sukobe u Angoli koju je držao važnom u kontekstu nesvrstanosti.
Brojni su i dokumenti koji se odnose na tok i period nakon raspada Jugoslavije.
Analitičari CIA imali su vrlo detaljne informacije o tome ta se događa i kakva je uloga političara, a Slobodana Miloševića su definisali kao “glavni remetilački faktor i najopasnijeg činioca u već krhkoj federaciji”.
Vidljivo je da se pratilo i sve što govori Franjo Tuđman, kakva su kretanja na terenu, mogućnosti ishoda sukoba, uz vrlo brzu reakciju u procjenama.
Navodi se kako je Milošević gledao na krajiške Srbe ili kako je Tuđman čekao trenutak u kojem može biti siguran da Hrvatsku neće pogoditi sankcije ako napadne tadašnje sektore Sjever i Jug.
Američka agencija pratila je i emigrantske aktivnosti. Od prvog dana stupanja na američko tlo imali su sve informacije o Andriji Artukoviču, pratili aktivnosti Ante Pavelića od početaka njegove emigracije u Argentini, s kim sarađuje, kakvi su mu planovi.
