Taksist iz Zenice besplatno vozi djecu s poteškoćama u razvoju

Rusmir Ljutvijević, taksist iz Zenice, besplatno nudi usluge prijevoza za djecu sa poteškoćama u razvoju i njihove roditelje. Dostupan je 24 sata za one kojima je pomoć najpotrebnija. S obzirom na to da je i sam roditelj djeteta sa poteškoćama u razvoju, zna kako je u trenutku potrebe nemati za prijevoz, pored niza problema sa kojima se roditelji suočavaju. Ovim želi pokazati da za dobro djelo ne treba tražiti izgovor jer, kako kaže – ljudskost je najvažnija.

Taksista iz Zenice Rusmir Ljutvijević, nakon višegodišnje borbe da bude u svakom trenutku dostupan i pomogne svom šestogodišnjem sinu koji boluje od neizlječive bolesti, odlučio je ostaviti stalni posao i postati taksi prijevoznik.

Kroz različite medicinske i terapeutske tretmane upoznao je mnogo porodica koje su zbog bolesti djece prepuštene same sebi, a često nemaju ni za prijevoz. Odlučio je ponuditi prijevoz za svu djecu s poteškoćama.

– Da Bog da da se rađaju zdrava djeca, ali na dosta mjesta sam bio, vidio sam dosta djece i gorih slučajeva od mog. Iz tog razloga želim poručiti da se moramo svi pokrenuti, boriti se za tu djecu, moramo se borit za svu djecu. Djeca će ostat poslije nas – kaže Rusmir za FTV.

Kroz posao nedavno je upoznao i Denisa Čelebića, mladog pravnika zaposlenog u udruženju „DLAN“, koje okuplja djecu s poteškoćama. Iako je uz cerebralnu paralizu uspio završiti pravni fakultet, kaže da je život mnogo lakši dok je Rusmira i njemu sličnih humanista.

– Ovom čovjeku treba se skinuti kapa, malo je danas ovakvih ljudi. Meni je, opet, lakše, ja ću doći sa štakama s mjesta na mjesto, ali šta će majka koja nema sredstava da plati taksi za svoje dijete – ističe Denis.

– Ovo mi mnogo znači zato što mi roditelji djece s posebnim potrebama nismo stalno tu, imamo svoje obaveze. Naša djeca imaju potrebe za nekim vidom pomoći od nekih ljudi – navodi roditelj Ibrahim Čelebić.

Borba roditelja djece s poteškoćama je stalna, neprekidna. Svaki vid podrške uljepša im dan.

– Drugi nemaju pojma koliki smo borci mi roditelji djece s posebnim potrebama. Volio bih da ti koji misle da je sve na ovom svijetu provedu 24 sata s takvim djetetom i da vide šta je taj život – priča Rusmir.

Rusmirov telefon neprestano zvoni, svi traži taksi 010. On skromno kaže da u ovoj priči nije sam i da su njemu velika podrška kolege taksisti.

– Zahvalit ću se svojim taksistima, posebno Adnanu Bjeloglaviću, koji je bio tu kada ja nisam mogao biti za dijete. On je najčešće vozio mog Danina – naglašava Rusmir.

I na kraju, Rusmir dodaje da zbog ovog neće finasijski propast, ne treba mu popularnost, ali treba biti čovjek. Kada bi svako pokazao i minimum dobrog djela – svima bi bilo lakše.

Opširnije pogledajte u prilogu FTV-a.