BiH

BIRN BiH

Zašto su revizorski izvještaji tako rijetko osnov za pokretanje istraga?

10/06/2021
FOTO: BIRN BiH

Dok zastupnici u Državnom parlamentu navode kako ne vide razloge zašto tužioci ne bi češće reagovali na uočene nepravilnosti u izvještajima, iz organizacija koje prate ove procese revizije problem vide u tome što nije pravno definisana saradnja između tužilaštava i ureda za reviziju

Dijelovi iz optužnice protiv nekadašnjeg ministra sigurnosti Sadika Ahmetovića, koji je nedavno nepravomoćno osuđen na šest mjeseci zatvora zbog zloupotrebe položaja, navedeni su u jednom od ranijih revizorskih izvještaja ministarstva. Ovaj sudski postupak podsjetio je koliko je rijedak primjer presude nakon navoda revizora, dok stručnjaci kažu da bi praksa korištenja informacija iz revizorskih izvještaja za pokretanje istraga za koruptivna krivična djela trebala biti puno češća.

Od objave revizorskog izvještaja Ministarstva sigurnosti u 2013. godini trebalo je proći punih sedam godina prije nego što je Državno ministarstvo podiglo optužnicu protiv tadašnjeg ministra Sadika Ahmetovića. Svih tih godina Državno ali i druga tužilaštva širom Bosne i Hercegovine rijetko su se oslanjala na revizorska otkrića da pokrenu istragu ili podignu optužnicu. U isto vrijeme njihovi nalazi su objavljivani u medijima i nerijetko su predstavljali očite primjere korupcije, piše BIRN BiH.

Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo je siguran da bi bilo više procesuiranih slučajeva “visoke” korupcije i organizovanog kriminala ukoliko bi tužilaštva i njihovi istražni organi pratili rad ureda za reviziju sa pažnjom kojom to rade mediji i nevladine organizacije.

“Radi se o potpuno dokumentiranim brojnim slučajevima zloupotreba i kriminala u trošenju budžetskog odnosno novca nas građana na svim nivoima vlasti u BiH, kojima su potrebni samo još pravosudni ishodi”, kaže Miraščija.

Dok zastupnici u Državnom parlamentu navode kako ne vide razloge zašto tužioci ne bi češće reagovali na uočene nepravilnosti u izvještajima, iz organizacija koje prate ove procese revizije problem vide u tome što nije pravno definisana saradnja između tužilaštava i ureda za reviziju.

Advokatica Tatjana Savić kaže kako negativan revizorski izvještaj ne mora značiti da je počinjeno i neko krivično djelo, ali da može da ukazuje na to, zbog čega je ispitivanje tih navoda, kako je rekla, potrebno izvršiti u što kraćem roku imajući u vidu da se radi o djelima koja se ponavljaju.

“Procesuiranje ovakvih krivičnih djela po proteku nekoliko godina gubi svoju svrhu, kako u pogledu individualne, tako i u pogledu generalne prevencije i dodatno urušava povjerenje građana u pravosuđe jer se postavlja pitanje zbog čega se toliko čekalo sa procesuiranjem i koji su motivi procesuiranja po proteku pet ili deset godina”, istakla je Savić.

Izvještaji kao inicijalne informacije za istragu

Iz Ureda za reviziju su u odgovoru Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) naveli da nadležne institucije, po potrebama koje same utvrđuju izuzimaju dokumentaciju u vezi sa provedenim revizijama i uzimaju iskaze nadležnih revizora za potrebe vlastitih istraga.

Sadik Ahmetović je proglašen krivim što je kao ministar sigurnosti od kraja 2011. do septembra 2012. godine, kako bi pribavio nezakonitu imovinsku korist Adnanu Bektiću, potpisao s njim četiri ugovora o djelu, da bi stvorio privid da on obavlja poslove i zadatke koji se odnose, između ostalog, na prikupljanje podataka o stanju sigurnosti u pojedinim oblastima, među kojim su organizovani kriminal, terorizam, javni red i mir, kao i druge poslove iz djelokruga Ministarstva sigurnosti BiH, iako nikada nije obavio, odnosno izvršio naručene poslove.

Bektić je, kako se navodi u nepravosnažnoj presudi, nastavio voziti ministra iako u tom periodu nije bio zaposlen kao vozač, te mu je Ahmetović na taj način omogućio sticanje imovinske koristi u iznosu od 7.414 KM.

U optužnici je navedeno da je Bektiću omogućio sticanje nezakonite imovinske koristi prema ugovoru o djelu u iznosu od 12.280 KM i isplatu dnevnica kao vozaču u iznosu 3.400 KM, te je budžet BiH oštećen za ukupni iznos od 15.680 KM, dok je u obrazloženju presude navedeno da je na osnovu nalaza vještaka utvrđeno da je ipak pribavljen iznos od 7.414 KM.

U izvještaju o reviziji Ministarstva sigurnosti za 2012. je navedeno da su pojedine osobe angažirane na temelju ugovora o djelu, i da su pored ugovorene naknade ostvarivale i druga prava iz radnog odnosa, poput naknade za službena putovanja.

“Tako je vozaču ministra na temelju zaključenih ugovora o djelu u 2012. godini, isplaćen neto iznos od 29.709 KM”, stoji u izvještaju, uz preporuku Ministarstvu da izvrši detaljnu analizu angažiranja osoba po ugovoru o djelu u cilju racionalizacije i smanjenja troškova.

Navodi revizora o angažovanju radnika po ugovoru o djelu dok u isto vrijeme u instituciji postoje stalno zaposlene osobe za iste ili slične poslove nisu rijetki.

Advokatica Nina Kisić smatra da revizorski izvještaji mogu poslužiti kao inicijalne informacije za provjeru podataka prije otvaranja istrage, odnosno formalnog donošenja naredbe o otvaranju istrage.

“Prilikom izrade revizorskih izvještaja se koriste drugačije metode i pristupi kontroli, te neka nepravilnost nema nužno elemente krivičnog djela. Nadalje, drugačija je situacija i sa dokazima u krivičnim predmetima od informacija na kojima počivaju revizorski izvještaji. Krivična istraga je mnogo kompleksnija te zahtijeva puno veći kvalitet dokaza koji moraju biti potkrijepljeni”, rekla je Kisić.

Prije nego budu razmatrani u Parlamentu, revizorski izvještaji se nađu pred članovima Komisija za finansije za budžet oba doma Parlamenta, čiji članovi saslušavaju one kojima su revizori dali mišljenje sa rezervom ili negativno mišljenje, da se utvrdi kako je do toga došlo.

Predrag Kožul, predsjedavajući Komisije za finansije i budžet Predstavničkog doma Parlamenta BiH, mišljenja je da Tužilaštvo revizorske izvještaje koristi u ograničenoj mjeri.

“Treba razdvojiti ono što je Ured za reviziju eventualno utvrdio kao propust u bilo kojem tijelu uprave od onoga što je u radu Tužilaštva, odnosno da li je u pitanju prekršaj ili krivično djelo, ne mora biti identično izvještaju”, kaže Kožul.

Zbirni godišnji revizorski izvještaji od 2016. do 2020. su pokazali da od kontroliranih 74, odnosno 75 institucija prema zadnjem izvještaju, njih manje od trećine u prosjeku dobije čisto pozitivno mišljenje. Tako je u izvještajima za 2017. i 2018. čisto pozitivno mišljenje dobilo samo 13, odnosno 12 institucija. Godišnje se za manje od deset institucija da mišljenja sa rezervom, dok se najveći dio odnosi na pozitivna mišljenja sa skretanjem pažnje.

Članica komisije Mira Pekić smatra da revizorski izvještaji ne treba da završe samo u Parlamentu jer su stručno i dobro urađeni, a revizori iako rade na temelju uzorka, ipak daju osnovne podatke o svakom budžetskom korisniku.

“Postoji mogućnost da revizorski izvještaji idu u Tužilaštvo, čak i oni koji su ocijenjeni pozitivnim mišljenjem jer postoje stvari dovoljno zanimljive za tužioca, da on pročita to na kraju krajeva i razumije šta je navedeno, jer bi mu to, između ostalog, trebao biti posao. I tako se to klupko može najlakše odmotati ako se ide tragom nekih sredstava koja su izdvojena prije nekoliko godina pa su utrošena naknadno”, navela je Pekić.

Nekadašnji ministar vanjskih poslova Sven Alkalaj je prije pet godina oslobođen optužbi za nesavjestan rad u službi, odnosno da je zamjenici ministra vanjskih poslova Ani Trišić-Babić, nezakonito odobrio novčani iznos od oko 13.500 KM kao naknadu za rad u NATO koordinacijskom timu Vijeća ministara BiH.

Tužilaštvo je tokom suđenja Alkalaju navodilo da je on donio sporno rješenje o odobrenju novčanog iznosa koje je nakon revizije u Ministarstvu ukinuto, ali da Alkalaj nije poduzeo bilo kakvu radnju da se izvrši povrat isplaćenih sredstava, dok je Odbrana isticala odnosno da su iz nadležne službe nakon revizije uočili grešku i tu grešku ispravili ukidanjem predmetnog rješenja.

U izvještaju o reviziji Ministarstva vanjskih poslova za 2010. godinu je navedeno kako je na temelju različitih aktivnosti izvršena uplata stimulacija uposlenicima, među kojima je bila i zamjenica ministra, iako se razlikuje iznos od onog koji je kasnije naveden u optužnici, odnosno presudi.

“Aktuelno ponašanje istražnih i pravosudnih organa samo potvrđuje brojna istraživanja o zarobljenosti pravosuđa u BiH od strane političkih i ekonomskih elita. Istovremeno, nažalost, postavlja urede za reviziju institucija na svim nivoima u nezavidan položaj, čineći ih potpuno nepotrebnim”, ističe Miraščija.

Radna grupa za unaprijeđene procesa revizije

Iz Centara civilnih inicijativa (CCI) smatraju da je problem što saradnja između tužilaštava i ureda za reviziju nije pravno definisana i ona se uglavnom odvija kroz edukacije, sastanke, te zajedničke projekte, zbog čega je CCI prije nekoliko mjeseci inicirao formiranje Radne grupe za unapređenje rezultata procesa revizije.

Ana Lučić iz CCI-a pojašnjava da se u narednom periodu očekuje obuka o upotrebi revizorskih nalaza o vođenju krivičnih slučajeva za sudije, tužioce i policijske službenike.

“Nakon toga je planirano da Radna grupa definiše smjernice komunikacije između Ureda za reviziju institucija BiH i ostalih aktera, što je identifikovano kao jedna od mjera koja bi unaprijedila rezultate revizije”, dodaje ona.

Optužnice protiv Ahmetovića i Alkalaja su pokazale da je krivični postupak pokrenut godinama nakon nepravilnosti koje su najprije uočene u revizorskim izvještajima, a Kožul navodi da su takvi primjeri motivirali zastupnike da kroz Radnu grupu, čiji su i oni članovi, pokušaju saradnju revizora i tužilaca učiniti nešto ekspeditivnijom.

Na upit da li revizori po službenoj dužnosti mogu prijaviti uočene nepravilnosti, bez da se čeka okončanje izvještaja, iz Ureda za reviziju su odgovorili da su dužni obavijestiti organe za prvođenje zakona ukoliko su primijećene indikacije o značajnim kršenjima, ukoliko to neće ometati istragu, te da se to može učiniti u bilo kojoj fazi revizije.

Zastupnica Pekić tvrdi da se samo proaktivnim pristupom može spriječiti ubrzanje rada na ovim predmetima.

“Ne treba čekati godinama na pokretanje postupka nakon uočavanja nepravilnosti, a jedini način da se to ubrza je tako što će svako raditi svoj posao ako se u izvještaju primijete moguće nezakonite radnje”, zaključila je Pekić.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.