Poslije godina u kojima je Izrael radio šta god želi, rat u Iranu bi mogao postati prelomna tačka u odnosima između Sjedinjenih Država i Izraela, piše izraelski novinar Gideon Levy za list Haaretz.
Prekidanje bezuslovne veze između njih znači da će Izrael morati da odluči između stvaranja drugačijeg Izraela ili toga da Izraela uopšte više ne bude.
Rat kao prelomni trenutak
Na kraju ovog besmislenog rata pojavljuje se tračak nade. To je nada „napisana na ledu“: može se pretvoriti u katastrofu, kao što ratovi često i bivaju, ali ipak – postoji izvjesna nada. U ovim danima očaja, teško je očekivati više od toga.
Rat bi mogao da izazove sudbonosni preokret u odnosima između Sjedinjenih Država i Izraela. Ono što je bilo – više neće biti.
PROČITAJTE JOŠ Izrael napao više od 100 lokacija za samo deset minuta: U Libanu stotine mrtvih i ranjenih
Dok se ljudi u Izraelu ponose saradnjom između dvije zemlje i savezom pilota stvorenim na nebu iznad Teherana, tamni oblaci se skupljaju iza ugla.
Mogući raskol između saveznika
Što se više bude pokazivalo da je rat bio neuspješan, što bude jasnije da su se Sjedinjene Države uplele u haos bez jasne ideje kako da iz njega izađu, to će biti veća igra međusobnog prebacivanja krivice koja će uslijediti.
Ta krivica će biti očigledno jednostrana. Sjedinjene Države će svu odgovornost prebaciti na Izrael. To bi moglo izazvati domino efekat u drugim državama koje samo čekaju da se veze između njih presjeku.
Kada se vatra ugasi, Izrael bi se mogao naći u situaciji u kojoj nikada nije bio: kao lokalna Sjeverna Koreja. Mogao bi postati izolovana država-parija, lišena američke podrške, bez koje ne može da opstane.
Kritika dugogodišnjih odnosa
Nezdravi temelji veza između Sjedinjenih Država i Izraela trebalo je da budu iskorijenjeni prije mnogo godina.
Bez logične osnove zajedničkih interesa, one ne bi mogle da opstanu. Igra uloga između njih postajala je sve nejasnija tokom godina, do te mjere da je bilo nejasno koja je supersila, ističe Levy.
Izrael je, navodi, radio šta god mu je bilo volja, a ogromne količine pomoći stizale su mu bezuslovno.
U danima gospodina Amerike, tj. Benjamina Netanjahua, koji se usuđivao da više nego bilo koji prethodni premijer okrene nos prema Sjedinjenim Državama, ti odnosi su narasli do monstruoznih razmjera.
Premijer je podrivao američke predsjednike, a njegova zemlja nije pretrpjela nikakvu štetu, kao što je bio slučaj tokom mandata Baracka Obame.
Naselja, aneksije, kriminalni ratovi u Gazi i Libanu, pogromi, aparthejd, genocid. Sjedinjene Države su to osuđivale ali su nastavile da plaćaju, opominjale, bacale veto u UN-u, grdile i slale vazdušne mostove sa municijom.
Međunarodni pritisci i reakcije
Evropa je bila primorana da se drži po strani i ne preduzima nikakve mere, čak ni nakon rata u Gazi, iz straha od Sjedinjenih Država.
Sada samo čeka priliku da poravna račune sa Izraelom, kao i veliki dijelovi američke javnosti, čak i unutar jevrejskih zajednica.
Svi su imali više nego dovoljno ovakvog Izraela, sa njegovim stalnim ignorisanjem međunarodne zajednice, prezirom prema međunarodnom pravu i nevjerovatnim raskorakom između javnog mnjenja u većini zemalja svijeta i stavova njihovih vlada.
Moguće posljedice prekida odnosa
Rat u Iranu mogao bi postati prelomna tačka, smatra Levy.
Dvije američke partije samo čekaju da se pukotina otvori. Prvi koji će prebaciti krivicu biće Donald Tramp. On će dati signal, a poplava će uslijediti. To može biti destruktivno, ali može i gurnuti Izrael u pozitivnom pravcu.
Prekid bezuslovne veze između Sjedinjenih Država i Izraela mogao bi postati jedina nada, ako ga prati duboka promjena izraelske politike. Ta promjena neće se desiti sama od sebe.
Izrael se neće jednog jutra probuditi i reći sebi da okupacija, aparthejd i njegovi beskrajni ratovi moraju prestati i da mora slušati i sijvet. Samo prekid veze sa Sjedinjenim Državama mogao bi to omogućiti.
Teško je zamisliti Izrael kako manevriše bez Sjedinjenih Država. Istina je da desničarski pričalice tvrde kako Izraelu Amerika nije potrebna, ali moraće da se suoče sa stvarnošću.
Odjednom neće biti oružja, novca niti veta u Vijeću sigurnosti UN-a. Šta onda? Hoće li nas zaštititi vođa naseljenika? Hoće li ministar nacionalne bezbjednosti Itamar Ben-Gvir spriječiti rezoluciju UN-a? Hoće li „Ford Rendžer“ naseljenika krenuti za Teheran?
Taj dan je bliži nego što svi učesnici u izraelskom maršu ludosti misle. Izrael će tada konačno morati da odluči između drugačijeg Izraela ili toga da Izraela uopšte više ne bude, zaključuje Levy.
