Kada se čini da život teče sigurno i mirno, sudbina ponekad donese izazove koji testiraju granice ljudske izdržljivosti. Upravo takav preokret dogodio se Arijani Beus, novinarki, supruzi i majci dvoje djece, kojoj je u 32. godini dijagnosticirana arteriovenska malformacija (AVM) na mozgu.
Operacija je bila neizbježna, a prognoze izuzetno nepovoljne. Međutim, Arijanina priča nadilazi medicinske prognoze, a njena knjiga „Između života i smrti“ postala je snažno svjedočanstvo borbe, vjere, nade i ljubavi.
Ispovijest jedne žene
Ova knjiga nije samo ispovijest jedne žene, već i vodič kroz tamne trenutke života. Ona pokazuje da se iz najvećih padova može ustati i pronaći novu svrhu.
– Knjiga je natopljena suzama, ali ako one nekome pomognu vratiti nadu u bolje sutra, nije mi žao ovog vremeplova i povratka u tešku prošlost. Ja sam živi svjedok: teška bolest nije kraj života – kaže Arijana.
Ističe da su joj tokom bolesti i dugotrajnog oporavka pomogli savjeti drugih ljudi i njihova iskustva, ali i spoznaja da su i drugi prošli kroz njenu bolest i posljedice. Zbog toga je odlučila napisati knjigu s mišlju da bi njeno teško iskustvo nekome moglo biti od pomoći.
– Mnogi su se pitali šta je uzrok bolesti, ali jasno objašnjenje ne postoji – navodi autorica, ističući da je do svoje 32. godine bila potpuno zdrava.
Najveći stres doživjela u ratu
Neki smatraju da je stres mogao igrati ključnu ulogu, a najveći stres, kaže Arijana za Fenu, doživjela je tokom rata u Bosni i Hercegovini. Sa 12 godina morala je napustiti svoj dom u Sarajevu, bila je odvojena od roditelja i završila u izbjeglištvu u Ljubuškom. Iako je vjerovala da je rat prošao bez trajnih posljedica, s vremenom je postalo jasno da su traume ostavile dublji trag nego što je mislila.
U Hercegovini je pronašla novi dom, prijatelje i ljubav, završila školu, udala se i postala majka.
– I kada sam sve to ostvarila i počela uživati u životu, iznenada me pogodila bolest. Ušla je u moj život nepozvana i nastanila se na duže vrijeme. Borila sam se za život, ali ne bih uspjela bez velike podrške i blizine cijele svoje porodice – kaže Arijana.
Postoje rečenice koje zauvijek ostaju urezane u sjećanje. Za Arijanu je to bila izjava ljekara: „Vi imate bombu u glavi“. Kako dalje pojašnjava, operacija je bila hitna, bez odgađanja.
“Vi imate bombu u glavi”
Arijana je tada otišla u Zagreb sa suprugom i sestrom, ostavljajući iza sebe malu djecu, zabrinute roditelje i cijelu porodicu. Prva operacija prošla je uspješno, ali nakon druge pojavile su se komplikacije koje su dovele do moždanog udara i dvadeset dana u komi.
– Ja nisam znala za sebe, a oni su brojili minute, sate, molili se i čekali čudo. I baš tog dana kada je moja sestra trebala nazvati kući kako bi tati čestitala rođendan, morala je obaviti najteži razgovor u životu i na neki način reći roditeljima da im dijete možda neće doživjeti novi dan – prisjeća se Arijana.
Porodica je u toj neizvjesnosti pronašla oslonac u vjeri, moleći se za čudo. I čudo se dogodilo – Arijana se probudila.
Međutim, povratak u svjesno stanje nije značio kraj borbe. Izgubila je sposobnost govora, kretanja i sjećanja. Lijeva strana tijela ostala je oduzeta, a njen um kao da je morao ponovo učiti ko je ona bila.
– Bilo je dana kada nisam vidjela izlaz, kada sam sumnjala da ću ikada moći samostalno živjeti. Ali pogled na moju djecu, njihova radoznala lica, njihova ljubav, davali su mi snagu da se borim, da ne odustanem – kaže Arijana.
“Između života i smrti”
Danas, četrnaest godina nakon svega, Arijana Beus napisala je knjigu “Između života i smrti” kako bi inspirisala druge.
– Svaka bolest ostavlja posljedice, a one pak imaju svoj put i trag. Moja je ostavila trag na meni i cijeloj mojoj porodici. Ali da nije bilo porodice i njihove upornosti, ovu knjigu vjerovatno ne bih napisala – ističe autorica.
Posebno emotivan dio knjige čine zapisi njene majke, koja je vodila dnevnik dok joj se kćerka borila za život. Ti zapisi, koje je Arijana dobila na dar jedne božićne večeri, postali su temelj knjige i pomagali joj da rekreira vlastitu prošlost.
– Više ne uzimam ništa zdravo za gotovo. Svaki novi dan je dar, svaka radost moje djece, svaki osmijeh mog supruga. Više ne živim planski, ne žurim, ne stresiram se oko nebitnih stvari. Naučila sam uživati u sadašnjem trenutku – zaključuje autorica Arijana Beus.
