U porodici ih je sedmoro braće i sestara, a njih dva brata su se odlučila na nomadski život. Dane i mjesece Remiz i Fehim Ahmić provode sa ovcama.
Kako kažu, planirali su više puta da odu iz BiH, ali su ipak ostali.
– Bez seljaka nema života, ne može on na balkonu krompir i luk posaditi – kaže Remiz.
On, njegov brat i psi čuvari po zimi, kiši ili suncu čuvaju svoje stado.
– Nije ništa lako kod ovog posla. Najviše nas umori put, šišanje i kupanje ovaca. Ne znaš gdje ćete kiša uhvatiti, a treba ovce paziti od zvijeri i u toku noći i dana – priča on.
Ogromno stado ovaca
Obzirom na to da je njihovo stado ogromno, ova braća su se odlučila da žive nomadskim načinom života kako bi mogli da brinu o svojim ovcama.
– Svi mi tako. Treba imati debeo džep da ih prehraniš. Treba žito, sijeno, ima posla i u štali. Ovako je lakše i rentabilnije. Kad ne bismo živjeli kao nomadi, to bi se ugasilo – objašnjava Remiz.
On ističe da je ovaca i ljudi koji se njima bave sve manje.
– Nekada je bilo i po 10.000 ovaca. Sada ništa. Jedino ovi što su naslijedili stoku i možda po neki novi, ali je sve to tanko – kaže i naglašava da se nada da će država više pomoći ljudima koji se bave stočarstvom i poljoprivredom.
Njegov brat Fehim takođe odmalena čuva ovce i brine o domaćinstvu. Dok tovari magarca, priča kako je biti izolovan od svijeta i čuvati stado.
– Kažu Njemačka, ma kakva Njemačka. Razmišljao sam i ja da idem, ali sam se predomislio, najviše zbog brata – započinje piču brat Fehim.
Pogledajte priču objavljenu na Youtube kanalu Srednja Bosna Danas.
