Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Velikodržavni projekti?

Uigrana strategija Srbije i Hrvatske za ubacivanje migranata u BiH

migranti3

Migranti koji stižu u Bosnu i Hercegovinu su prešli granicu Evropske unije u Grčkoj. Zatim su prekoračili državne granice nedavno ovjerenih kandidata za Evropsku uniju: Makedonije, Srbije i Crne Gore

Očekuje se jedan od najgorih migrantskih talasa u Bosni i Hercegovini. Spominje se čak i brojka od 50.000. Granica prema Srbiji je potpuno propusna, jer Srbija koristi poslušnost vlasti u bh. entitetu Republika Srpska da se oslobodi izbjeglica.

Migranti koji stižu u Bosnu i Hercegovinu su prešli granicu Evropske unije u Grčkoj. Zatim su prekoračili državne granice nedavno ovjerenih kandidata za Evropsku uniju: Makedonije, Srbije i Crne Gore. Prema priznanju migranata, taj put vrlo kratak i traje dan-dva do granice s Bosnom i Hercegovinom, gdje se bez problema ubacuju fizički slomljeni od umora i gladi. Pošto moraju preći RS nakon ulaska iz Crne Gore, vidjeli smo gdje ih i u kakvim srednjevjekovnim kafezima drže u Trebinju, piše Sead Omeragić za portal Al Jazeere.

Reakcije su uglavnom mlake na ovakve užasne prizore. Osude rasističkog odnosa prema izbjeglicama su kratkog daha i još kraćeg uzdaha. Empatija je strano tijelo kad je u pitanju RS i onaj prostor kojim upravlja Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, na čijem je čelu Dragan Čović. Izbjeglički talasi u ovoj zemlji sve više su rezultat regionalnog odnosa prema Bosni i Hercegovini, podebljanog Dodikovim jasnim antimigrantskim stavovima: “Ne možemo prihvatiti bilo kakvo stacioniranje migranata na svom prostoru ni za jedan dan”, rekao je. Sjetimo se da je komesar policije Hercegovačko-neretvanskog kantona Ilija Lasić prošle godine poslao naoružane jednonacionalne specijalce na migrante, koji su krenuli u tek preuređeni cenar u Salakovcu kod Mostara. Bio je to šok za jadne ljude, koji su padali u nesvijest od straha. Bilo je očigledno kakva se Čovićeva politika krije iza takvih akcija.

Puno ih je gledati i dva sata

Migranti se rasistički programirano šalju isključivo u prostor s bošnjačkom većinom. Ne zadržavaju duže od nekoliko sati u RS-u. Naravno, tamo gdje je Čovićev “teritorij” ne daju im “ni primirisati”. Pogledaju li se gotovo ratni propagandni dnevnici Radio-televizije RS-a, mogu se vidjeti i čuti srpski domaćini kojima nikako nije drago što se migranti zadržavaju u blizini njihovih kuća. “Nije mi bilo lako gledati ih ta dva sata, dok nisu otišli.” Ne dozvoljavaju im čak ni da se odmore.

U međuvremenu, u medijima RS-a pojave se priče o humanim potezima nekih ljudi prema migrantima. Nakon što se snime takvi humani potezi, izbjeglice se odmah, s noge na nogu, šalju u entitet Federacija Bosne i Hercegovine. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine i stvarni vladar RS-a Milorad Dodik je u maju prošle godine najavio kako će “svi oni [migranti i izbjeglice] koje policija RS-a pronađe biti protjerani na područje Federacije Bosne i Hercegovine”. Tih se riječi, očito, drže u njegovom entitetu. “Ne želimo izbjegličke centre na svom teritoriju”, izjavio je Dodik.

Premijer Mađarske Viktor Orban je to javno rekao i ne prestaje biti napadan od evropskih lidera. Dodik i njegova nježnija politička polovina Čović govore i djeluju radikalnije od Orbana i – nikom ništa. Evropa žestoko prigovara mađarskom lideru zbog odnosa prema izbjeglicama, jer je to humantarno pitanje. U isto vrijeme evropski funkcioneri ne reagiraju na totalni rasizam prema migrantima u Bosni i Herceggovini. Sve bi bilo drugačije da Hrvatska nije blindirala svoju granicu prema Bosni i Hercegovini.

“Eto im njihove braće, pa neka ih prime”, parafraziram jednu TV izjavu Dodika, koji je valjda mislio na islamsko porijeklo migranata. Nedavne statistike evropskih organizacija za migracije pokazuju da su gotovo 48 posto migranata kršćani, od svih onih koji su do sada ušli u Evropsku uniju. U Njemačku je tokom prošlih nekoliko godina ušlo gotovo milion izbjeglica. Prema Dodiku, “sve sami teroristi”.

Zašto šuti ‘civilizirana’ Evropa?

U Sarajevu je vođena istraga protiv nekih pripadnika Granične policije Bosne i Hercegovine koji su autobusima prebacivali migrante kod Višegrada, naplaćujući im pedesetak eura za taj kratki put. Snimljene su izjave od tih migranata i preuzeti neki snimci kao dokazi. Nažalost, ovih dana stigla nam je još jedna afera iz Granične policije. U Bosnu i Hercegovinu je ušao Andrija Drašković, čovjek sa međunarodne Interpolove potjernice. Kad je takav ispad moguć, sve je moguće. Za sada javnost nije dobila bilo kakvu reakciju iz Granične policije.

Iz Srbije se ubacuju migranti, a na ovoj strani ih često dočeka bošnjačka ološ, koja ih zatim odveze do Tuzle naplativši im određenu tarifu. U Unsko-sanskom kantonu je sve više izbjeglica. Država ne pomaže koliko bi morala. Reportaža koju su nedavno napravili novinari iz Švicarske pokazala je svu brutalnost policije Hrvatske. Migranti su, pokazalo se pred kamerama, premlaćeni, opljačkani, na njih je pucano i vraćeni su sa teritorije Hrvatske, mimo svih međunarodnih zakona i dogovora.

Evropa je, nažalost, nastavila s mudrom šutnjom pred ovim dokazima iz Hrvatske. Tačne su tvrdnje člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića da Hrvatska ubacuje izbjeglice koje nikad nisu bile u Bosni i Hercegovini. Provjere policije USK-a su to pokazale. Jedino nije jasno zašto je policiji USK-a glasnogovornik član državnog Predsjedništva i zašto se sami ne oglase s ovakvim i sličnim informacijama.

Oko najtežih problema ove države javno istupaju gotovo isključivo novinari i nekoliko najviših državnih funkcionera. Ostali se bave međusobnim sukobima, prepucavanjima, primitivnim stranačkim interesima i formiranjem vlasti. O ozbiljnim problemima većina ih mudro šuti. Tako i o izbjegličkom haosu u USK-u. U septembru prošle godine u Bosni i Hercegovini je bilo registrirano 17.000 migranata i izbjeglica. Ovog ljeta najavljuju se deseci hiljada migranata. Upravo je predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić rekao da je ova zemlja dostigla limit svojih mogućnosti u prijemu izbjeglica i da se mora nešto preduzeti.

Velikodržavni projekti susjeda

Kao mogućnost je spomenuta vojska na granici. Upravo ono što su Dodik i predsjednica RS-a Željka Cvijanović svojevremeno predlagali. U junu prošle godine Dodik je optuživao vlasti u Sarajevu da žele promijeniti strukturu stanovništva u Bosni i Hercegovini. Tvrdio je da “bošnjačke stranke hoće da nasele 150.000 migranata i tako promijene nacionalnu i vjersku sliku Bosne i Hercegovine”. Tada je govorio jedno, a danas, tradicionalno, demantirao sebe. Jedino što je konstanta Dodika je njegov brutalni antimigrantski stav.

Kada su, prije mjesec i po, evropske granične snage Frontex najavile mogućnost da stanu na granicu između Bosne i Hercegovine i Srbije, zajedno s pripadnicima Oružanih snaga Bosne i Hdercegovine, Dodik je to energično odbio. Naravno, prije godinu je to izričito tražio, pa je Evropska unija postupila po njegovim željama. “U RS-u neće biti nijednog naselja za izbjeglice, bez obzira šta ko o tome govorio i mislio”, rekao je Dodik 19. maja prošle godine. “Ne želimo da prihvatimo ni evropsku pomoć za moguće takve centre da izgradimo u RS-u”, kazao je. “Ta politika Evrope nas ne zanima. Kada nam prigovaraju za humanost, naš odgovor je da otvore granice i prime migrante koje su proizveli. Nemojte ih nama ovdje ostavljati”, rekao je.

I na ove Dodikove optužbe u Evropi mudro šute. Ubacivanje migranata preko Srbije i blindiranje granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine odavno djeluje kao dobro uigrana strategija. Za mnoge, to je samo još jedan od zajedničkih velikodržavnih projekata Srbije i Hrvatske protiv Bosne i Hercegovine.