Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

sokolac

“Ne možemo se obogatiti, ali živimo od toga i školujemo djecu”

sokolac 3

Supružnici uzgajaju neobično i rijetko voće, pčele i ovce

Pedesetpetogodišnji supružnici Predrag i Marina Janković opredijeli su se da na svom imanju na Sokocu zasade 15 vrsta bobičastog voća i da na imanju u selu Krnije u blizini Sokoca, uz to atraktivno voće, brinu o 90 pčelinjih društava i desetak romanovskih ovaca.

Marina je, kako kaže, u pčelarstvo ušla naučivši od oca pčelara o održavanju društava, a potom se “uhvatila literature” i čitala po tri puta jednu temu, da bi konačno postala uspješan samostalan pčelar.

“U tom poslu sam iz čiste ljubavi i ako danas ne zavirim u košnicu, ja sam bolesna”, istakla je Jankovićeva.

Počela je prije dvadesetak godina sa šest-sedam košnica i rojeva koje je dobila od oca i strica, a danas provodi dane prateći rad društava u neobično izgrađenom pčelinjaku kakav se, kaže, rijetko može naći na širem području Romanije.

“Posljednje tri godine prinosi u pčelinjacima su slabiji pa u prosjeku dobijemo do 500 kilograma meda, ali smo prije sedam godna ‘izvrcali’ tonu meda i očekujemo se da će biti još takvih medonosnih godina”, nada se Jankovićeva.

Nikada nije, kaže, doživjela da med ostane neprodat, jer ko kupi jedanput njen proizvod, dolazi opet.

Ona je počela da se intenzivnije bavi pčelarstvom, nakon što je proglašena viškom u bivšoj Službi društvenog knjigovodstva (SDK) u Filijali Sokolac, jer je trebalo od nečega nastaviti život i školovanje troje djece.

Jankovićeva ističe da se, osim pčelarstvom, počela baviti i voćarstvom, pomažući mužu koji se opredijelio za zasade zdravog i neobičnog bobičastog voća.

Glava porodice Predrag ističe da su u “praznom hodu” nakon rada oko pčelinjaka zajedno počeli sa zasadima aronije, a potom kupine i maline, da bi imali “zdravo voće” na dohvat ruke, ali se posao nekako sam proširio.

Danas se Jankovići hvale dobrim rodom kupine bez bodlji, sibirske, mongolske i američke borovnice i da imaju 50 zasada pitomog lješnika koji se sastoji od tri najbolje vrste poznate među uzgajivačima.

Posebno ističu da imaju zasade tibetanskog godžija, velike ljekovite moći i joste, koja se smatra voćem budućnosti.

“Na 200 metara kvadratnih u blizini porodične kuće na Sokocu imamo 15 vrsta atraktivnog voća, od kog proizvodimo sokove, domaća vina, rakije i likere”, kaže Predrag Janković.

On tvrdi da su na nagovor prijatelja koji su bili oduševljeni njihovom medovačom, voćnim vinima od kupine i aronije, te raznim sokovima i voćnim likerima počeli proizvodnju tih proizvoda i za druge kupce i tako proširili posao.

“Ne možemo se obogatiti, ali za sada živimo od toga i školujemo djecu”, kaže Janković.

Iako ranije nije živio na selu, posljednjih dvadesetak godina najradije provodi vrijeme na porodičnom imanju u selu Krnije, gdje je uz pčele i voće, počeo sa uzgojem ovaca romanovske rase.

Za ovu visokokvalitenu rasu se opredijelio jer je, kaže, “ruska carica”, kako nazivaju ove ovce, najplodnija rasa, otporna na loše vremenske uslove i daje meso bez holesterola, traženo na tržištu.

On uskoro očekuje drugo godišnje jagnjenje ovaca i tvrdi da od deset dobro hranjenih grla godišnje može dobiti i do 50 jagnjadi.

“Život sa prirodom je pobjeda nad svim negativnim dešavanjima u zajednici”, preporučuje Janković.

On je mišljenja da su sve priče o savremenim vidovima opuštanja samo preuzimanje stranog načina života i tuđih kultura.

Predraga raduje što je njegovo voće i hrana i lijek, što zasadi na njegovom imanju donose veoma tražene i skupe plodove i što su njihova vina, sokovi i likeri “čista organska proizvodnja” kojom se danas rijetki mogu pohvaliti.

Porodica Janković planira proširiti stado romanovske ovce, nabaviti sadnice mongolske trešnje i povećati zasad joste, bobičastog voća koje ima osobine crne ribizle i bijelog ogrozda, duže vrijeme poznatog kao najzdravija biljka na svijetu.