Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

autora Tanera Aličehića i Đenana Galešića

Knjiga “Tragom drevnih Bošnjana” predstavljena u Brčkom

brcko promocija4

Cilj je knjige, kako su kazali autori, prepoznati “sve zablude i laži koje su imale samo jedan zadatak, a to je da se zatre trag bosanskoj državi njenom narodu i bogatom kultunornom i povijesnom naslijeđu toga naroda”

Knjiga “Tragom drevnih Bošnjana – Bosanska država i nacionalni identiteti kroz historiju” autora Tanera Aličehića i Đenana Galešića, predstavljena je večeras u Brčkom, u organizaciji Bošnjačke kulturne zajednice “Ihlas”, a u sklopu manifestacije “Dani bošnjačke kulture Brčko 2019”.

Cilj je knjige, kako su kazali autori, prepoznati “sve zablude i laži koje su imale samo jedan zadatak, a to je da se zatre trag bosanskoj državi njenom narodu i bogatom kultunornom i povijesnom naslijeđu toga naroda”, priopćio je Team “Tragom drevnih Bošnjana”.

“Mnogi ljudi su skupo platili činjenicu da su se bavili kulturom, poviješću, tradicijom i identitetom bosanskog naroda”, istaknuo je autor Aličehić i naglasio kako je u Bosni uvijek živio jedan te isti narod i da se stoljećima nazivao Bošnjacima, Bosancima, Bošnjanima.

“Narod je zajednica koja se okuplja oko nekog zajedničkog elementa, najčešće porijekla, jezika, kulture, a u slučaju nekih naroda (Srba i Hrvata) i na osnovu religijske pripadnosti. Ako ćemo tumačiti narod kao ljude istog ili veoma bliskog porijekla, istog jezika i iste kulture, nema nikakve dileme da u Bosni živi jedan narod”, kazao je Aličehić.

Međutim, po njegovim riječima, kada je u pitanju “srpska nacionalna ideologija, poveznica za njih je bila crkvena, religijska pripadnost”.

“Tu su počeli problemi Bosanaca, Bošnjaka, koji su se dodatno pogoršali kad su srpske nacionalne vođe na prijelazu s 19. na 20. stoljeće, počeli raditi na strategiji stvaranja tzv. velike Srbije, za koju nikada nisu uspostavili jasne granice. Posljedica svega je da je i danas upotreba ‘etničkog’ (bolje rečeno vjerskog) čišćenja ostala dio državnih politika”, smatra Aličehić.

Autor Galešić smatra da je u 19. stoljeću, “u doba buđenja nacionalnih osjećaja i formiranja nacija na zapadnom Balkanu”, Bosna egzistirala kao vrlo posto­jana i dobro organizirana pokrajina Osmanskog Carstva.

“Njezin identitet prvenstveno je teritorijalni, pa tek onda etnički i vjerski. Postojanje tradicionalnog osjećaja bosanstva kod stanovništva, bez obzira na religijsku pripadnost, bilo je urušavano, prvo prodiranjem srpskog aspiracijskog nacionalizma na bosansku teritoriju, a potom i hrvatskog aspiracijskog nacionalizma. Konsekvence njihovog djelovanja ogledaju se u tome da se pravoslavno i katoličko stanovništvo Bosne sve više poistovjećuje sa Srbima i Hrvatima i veže za svoje nacijske centre izvan Bosne”, navodi Galešić.

Aličehić je ovaj stav dopunio tvrdnjom da su se “mnogi Bošnjaci krajem 19. stoljeća našli pod pritiskom susjednih nacionalnih ideja, najprije srpstva, a nakon što su 1920. pravoslavne crkve u Bosni prisvojene od strane SPC, taj proces je završen”.

“Bosna i bosanski narod su oduvijek bili utočiste za progonjene, pogotovo po vjerskoj osnovi. U tami Srednjeg vijeka, svi koji nisu prihvatali autoritet Vatikana i koji su njegovali izvorno hrišćanstvo su dolazili u Bosnu. Ban Kulin je Bošnjak koji se nije bojao da se bori za bosanske vrijednosti. Sufije koje su imali svoje poglede na vjeru su se sakrivale od Porte u Bosni. Hamza Orlović je Bošnjak koji se nije bojao boriti za bosanske vrijednosti. Kad su Tito i NOP protjerani iz Srbije od vlasti i srpskog naroda, prihvatila ih je Bosna. Ali ne možemo zanemariti da je bitan našeg bosanskog naroda izabrao da se smatra Srbima i Hrvatima. Moramo poštovati njihov izbor”, kazao je Aličehić.

Autor Galešić ukazao je i na “omeđivanje teritorija”, odnosno kako se “na religioznim osnovama krenulo iz bosanskog susjedstva u omeđavanje zamišljenih nacionalnih teritorija”.

“Granice srpske i hrvatske nacije projektirane su na Bosnu, točnije na istovjernike u Bosni, a posljedično tome i na bosanski teritorij. Kroz programe realizacije homogenih i čistih nacija na prostoru zapadnog Balkana, Bosna i njezino milenijsko religijski pluralno društvo, predstavljani su i shvaćani kao greška, bagatelna pojava koju treba obesmisliti, te na kraju i potpuno anulirati”, smatra Galešić.

Bosna je, po Galešiću, imala jednu izvornu tradiciju i ideju, koju uvijek valja naglašavati.

“Bosansko društvo gajilo je svojevrsnu ‘bosansku filozofiju života’. To je bosanski fenomen koji predstavlja svakodnevno zajedničko življenje, mnogobrojna zajednička iskustva, sa snažnom primjesom međusobnog razumjevanja, što je specifična bosanska pojava koja nije ‘bendala’ etničke i vjerske granice”, navodi on i pritom naglašava da i danas, kao i tada, kvalitetan odgovor jedino može biti u snaženju bosanske države.

“Države potpuno otvorene za sve identitetske različitosti bosanskog stanovništva, države koja dokazuje da praktično postoji mogućnost da sve različitosti stanovnika jedne zemlje budu obuhvaćene jednim odgovarajućim, moralnim, političkim, kulturnim i ekonomskim sustavom. Sve različitosti. Ovo i jeste ideal kojem teži svako moderno i suvremeno društvo i suvremene države, tj. nacije”, zaključio je Galešić.

Prema Aličehiću, budućnost bosanskohercegovačke države zavisi od onih koji se danas smatraju Bošnjacima. Ako, dodao je navedeni autor, odustanu od vjerske dimenzije toga naroda i prihvate “da svaki građanin ove države ima pravo da se smatra Bošnjakom, ova država će imati budućnost”.

“Bosanski nacionalni identitet je najvrijednije što možemo dati našim potomcima. On predstavlja civilizacijski iskorak u odnosu na druge identitete i nije nimalo čudno da su one nacionalne ideologije koje su temeljno genocidne uvijek negirale bosanstvo i Bosnu”, zaključio je Aličehić.

Predstavljanje knjige održano je pod pokroviteljstvom Vlade Brčko Distrikta BiH, navodi se u priopćenju.