Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Radio Slobodna Evropa

Ko u BiH krijumčari migrante?

Migranti-na-Vucjaku

Maloljetnika bez pratnje, je prema podacima međunarodnih organizacija u BiH 478

Abdul Rauf je iz Pakistana. Svaki dan iz privremenog prihvatnog centra Ušivak u Hadžićima, udaljenog oko 20 kilometara od centra Sarajeva, dolazi i na glavnim gradskim ulicama prodaje papirne maramice, piše Radio Slobodna Evropa.

Kaže, kako mu novac, koji na ovaj način zaradi pomaže da kupi hranu, koje nema u Ušivku uvijek dovoljno, ali i obuću i odjeću, potrebnu za novi pokušaj da pređe preko granice i stigne do svog odredišta – Italije.

Već godinu je u Bosni i Hercegovini, najveći dio vremena proveo je u Unsko sanskom kantonu (USK), pokušavajući da pređe granicu sa Hrvatskom čak 11 puta. Hrvatska policija ga je svaki put vratila, često primjenjujući silu. Na njegovom licu vidljive su ogrebotine, uho je modro, a zglob na desnoj ruci vidljivo iskrivljen.

Ne dozvoljava da se fotografiše povrijeđena ruka i kaže kako mu je jedina želja da stigne do svog odredišta, a onda “u bolji život” da iz Pakistana dovede ženu i dvije kćerke.

Krijumčarima hiljade eura

Abdul, sa kojim razgovoramo na Međunarodni dan migranata 18. decembar, priča o krijumčarima, kojima migranti plaćaju i po tri hiljade eura da ih odvezu do Slovenije. On kaže nije imao novca i svaki put pokušavao je pješke ilegalnim šumskim putevima da stigne u Evropsku uniju (EU).

“Kada krijumčari voze ljude to košta oko 3.000 hiljade eura od Bihaća do Slovenije. Postoje krijumčari koji pripremaju ljude za bijeg preko granice autom. Kada skupe ljude, voze ih kamionima, zatvorene kao u kontejneru, i po osobi to košta oko 3.000 eura”, kaže Abdul za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Mnogi migranti koji trenutno žive u BiH su se suočili sa nekom vrstom krijumčarenja, kaže šef Međunarodne organizacije za migracije u BiH Peter van der Auweraert. Dodaje da je krijumčarenje često povezano sa međunarodnim kriminalnim grupama, koje uglavnom počinje u zemljama odakle migranti dolaze.

“Prema podacima koje ja imam krijumčarenja migranata ima na cijeloj ruti, kuda se migranti kreću, a u njemu učestvuje i lokalno stanovništvo zemalja kroz koje migranti prolaze. Takođe, ono što sam čuo od naših i sigurnosnih službi u BiH je da ljudi koji krijumčare migrante su isti oni ljudi koji krijumčare drogu ili cigarete”, kaže Van der Auweraert za RSE.

Ljudi iz BiH u međunarodnoj mreži kriminala

Na pitanje da li ima krijumčara u Bosni i Hercegovini kaže, “naravno da ima”.

“Imamo ljude u BiH koji su dio te mreže i koji organizuju prebacivanje migranata iz Bosne i Hercgovine do na primjer Hrvatske. Ima i ljudi koji nisu nužno dio neke krijumčarske mreže, ali hoće da iskoriste priliku što su ilegalni migranti na njihovoj teritoriji, kao na primjer taksisti koji za mnogo veću cijenu prevoze migrante od na primjer od Banjaluke do Bihaća”, objašnjava on.

Upravo krijumčarenje i trgovina ljudima problem je kojem je naročito podložna jedna od najranjivijih skupina – maloljetnici koji su na putu bez pratnje. Na tu činjenicu upozoravaju i u organizaciji Vaša prava, koja radi na asistenciji prilikom dobijanja azila.

Maloljetnici bez pratnje

Maloljetnika bez pratnje, je prema podacima međunarodnih organizacija u BiH 478, samo u Bihaću je smješteno njih oko 400, a u prihvatnom centru Ušivak prema podacima Službe za poslove sa strancima BiH je 60 i svi su pod zaštitom staratelja, odnosno predstavnika nekog od centara za socijalni rad.

Plan Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine je da oni budu izmješteni iz kampova i smješteni u centar Salakovac kraj Mostara, na jugozapadu BiH, gdje je trenutno 180 porodica koje uglavnom imaju status azilanata.

O maloljetnicima bez pratnje brinu međunarodne organizacije, te lokalni centri za socijalni rad.

Od ove školske godine na području Bihaća u obrazovni sistem Bosne i Hercegovine uključeno je osam maloljetnika bez pratnje, koji su smješteni u dva migrantska centra na području ovog grada na severozapadu zemlje ‘Bira’ i ‘Borići’.

Amila Madžak, službenica za obrazovanje u UNICEF Bosne i Hercegovine za RSE kaže kako bi ovih dana u školske klupe trebalo sjesti i novih šesnaestoro djece, također, maloljetnika bez pratnje.

“Oni koji su već krenuli u školu redovni su na nastavi. Brzo uče i odlično su se prilagodili”, kaže Madžak.

UNICEF u BiH, u saradnji sa Ministarstvom obrazovanja Unsko-sasnkog kantona i organizacijom Save the chlidren, aktivno radi na uključivanju u obrazovni sistem kako djece iz migratskih i izbjegličkih porodica tako i maloljetnika bez pratnje koji trenutno borave u ovom dijelu BiH.

Kako ističe za RSE Adnan Kreso, iz Ministarstva obrazovanja Unsko-sanskog kantona, trenutno traju ljekarski pregledi za još šesnaest maloljetnika.

“Oni će nakon utvrđivanja zdravstvenog stanja, također krenuti u školu“, kaže Kreso.

Upravo je zdravstvena zaštita i medicinske usluge koje je potrebno pružiti migrantima i izbjeglicama još jedan od ključnih problema sa kojima se suočavaju vlasti Bosne i Hercegovine.

Veliki broj oboljelih

Abdul sa početka ove priče kaže da su uslovi u nekim kampovima u USK loši i da je između ostalog otišao jer je puno onih koji su oboljeli od svraba, mahom ljudi koji su mjesecima živjeli u improviziranom kampu Vučjak.

Jasmin Nikšić, koordinator za zdravstvo iz oblasti migracija Crvenog križa Federacije BiH, povodom Međunarodnog dana migranata objašnjava da u posljednjih par mjeseci na terenu svakodnevno rade njihovi volonteri kroz sedam mobilnih timova. Oni se, kako kaže, svakodnevno susreću sa različitim povredama, od lomova, gnojnih rana do bolova koje uzrokuje dugotrajno pješačenje.

“U protekla dva mjeseca smo pružili zdravstvenu podršku za preko 2.000 migranata koji se nalaze van kampova. Većinom su to intervencije prve pomoći, kojih je bilo oko 1.200. Bilo je tu i infekcija oka, kože, lomova ali najveći broj su rane koje ne zarastaju jer se kreću u uslovima kakvi nisu pogodni za dobro liječenje rane”, objašnjava Nikšić.

Broj migranata, mijenja se svakodnevno, pogotovo onih koji se nalaze van kampova i koji nisu registrovani.

Nicola Bay, country direktor Danskog vijeća za izbjeglice, koje je u BiH došlo 1992. godine i gdje su radili 18 godina, kaže kako su u BiH ponovo zbog migrantske krize došli u julu prošle godine.

Najveći problem, kada je zdravstvena zaštita u pitanju je činjenica da je skoro nemoguće pomoći migrantima i izbjeglicama koje “spavaju pod otvorenim nebom”.

“Oni nemaju adekvatnu medicinski pomoć i tu mi imamo rješenje jer imamo timove koji pružaju pomoć onim koji su na cesti, koji nisu unutar nekog kampa. Imamo osam timova, koji osim medicinske njege, nudimo i ostalu pomoć u vidu hrane, odjeće, vreća za spavanje”, pojasnio je Bay.

Ne žele ostati u BiH

U centru Sarajeva, dvadesetak metara dalje od Abdula, papirne maramice prodaje Eršad, također Pakistanac. I on je u BiH skoro godinu, a najveći dio tog vremena proveo je u Bihaću, u pokušajima da se domogne također Italije. U Sarajevo je stigao prije desetak dana i smješten je u prihvatnom centru Ušivak. U BiH ne žli da ostane, jer kaže nema posla ni za domaće ljude, pa onda ni za njega, a mora da se pobrine za svoju porodicu koja je ostala u Pakistanu.

Njih dvojica samo su neki od desetina migranata i izbjeglca koji svakodnevno na ulicama Sarajeva pokušavaju naći hranu, prodati maramice ili pomoći sa voženjem kolica ispred velikih trgovačkih centara, kako bi zaradili marku više i obezbijedili sebi novac za, kako kažu, novi pokušaj bijega iz BiH.

Prema podacima predstavljenim u srijedu na konferenciji za novinare povodom Međunarodnog dana migranata, u Bosni i Hercegovini nalazi se više od 7.000 migranata i izbjeglica iz različitih zemalja. U privremenim prihvatnim centrima smješteno ih je 5.000, a izvan kampova živi njih oko 2.000.

Najveći broj migranata i izbjeglica je smješten u prihvatnim centrima u USK, skoro 4.000. U kampu Ušivak ih je skoro hiljadu, dok je u bivšoj kasarni Blažuj koja bi trebala da bude jedan od najvećih prihvatnih centara, ali još uvijek nije opremljena, smješteno skoro 400 ljudi.