Bosna i Hercegovina – Zemlja krajnjeg vremena

“Član Predsjedništva BiH Željko Komšić u srijedu je ocijenio da je krajnje vrijeme da čelnici stranaka u BiH postignu dogovor o formiranju vlasti u našoj zemlji”, pisalo je ‘Oslobođenje’ 8. februara 2007. godine a floskula “krajnje je vrijeme da” ponavljala se godinama prije, i ponavlja se godinama poslije toga.

Godina je 2019. godina, septembar, bliži se godišnjica izbora a vlast na državnom i federalnom nivou još nije formirana, a po svemu sudeći još dugo neće ni biti jer nakon isteka još jednog propalog dogovora političari kao i svih prethodnih godina svoju nesposobnost maskiraju plasiranjem “starih hitova”.

Svake godine iznova plasiraju se priče za koje unaprijed znaju da su neizvodive ali da će zabaviti svekoliko pučanstvo koje će se brinuti oko “statusa pokrajina” a ne pitanjima kao – šta jesti sutra, kako kupiti djeci knjige i odjeću za školu, skupiti za sendvič svaki dan, zašto nema reagensa u domovima zdravlja, zašto na hitne preglede čekaju po osam mjeseci i više, zbog čega nismo izgradili ni metar autoputa u ovoj godini a osam milijardi koje smo izdvojili za akcize netragom nestali ili kako preživjeti još jednu zimu dišući, odnosno žvačući najzagađeniji zrak u svijetu. Čini se da je krajnje vrijeme da se nešto promijeni, jedini problem je što je “krajnje vrijeme” u ovoj zemlji konstanta.

“Jasno je da sada postoji nova politička i ekonomska realnost na zapadnome Balkanu. Krajnje je vrijeme da BiH pronađe modus vivendi koji će ovoj zemlji omogućiti da tu realnost iskoristi”, izjavio je visoki predstavnik za BiH bez ograničenja trajanja mandata Valentin Inzko u maju 2009. BiH još nije pronašla modus vivendi.

“Politički lideri u BiH moraju se konačno suočiti sa političkom, ekonomskom i socijalnom zbiljom sa kojom se zemlja bori i početi stavljati interese građana na prvo mjesto, tako što će poštovati i provoditi Mirovni sporazum te ispuniti uvjete za članstvo u Evropskoj uniji (EU) i NATO-u. Oni imaju moć da ostvare ključni napredak i sada je krajnje vrijeme da to učine”, dodao je Inzko u novembru 2011. Političari nisu iskoristili moć da ostvare ključni naporedak.

“Pozivam vlasti BiH da provedu svoju obavezu da Ustav i izborne propise usklade sa odlukom Evropskog suda za ljudska prava i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i pratećim protokolima. Govorim o vašim građanima. Krajnje je vrijeme da se uradi prava stvar, bez daljih izgovora i odlaganja”, potcrtao je Inzko u decembru 2018. Prava stvar, još nije urađena.

Ne voli samo Inzko krajnje vrijeme koje je kod bh. političara također – uvijek.

“Krajnje je vrijeme da se prestanemo zamajavati i igrati evropskog puta. Evropske demokratske vrijednosti ne poznaju nikakva ekskluzivna predstavljanja naroda”, izjavio je Komšić s početka teksta u decembru 2018. godine. Nismo se prestali zamajavati, još se igramo evropskog puta.

“Krivična prijava će sigurno biti podnesena. Krajnje je vrijeme da Dodiku pokažemo gdje mu je mjesto.”, dodao je u maju ove godine. Dodiku još nije pokazano gdje mu je mjesto.

Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, također je ljubitelj krajnjeg vremena:

“Krajnje vrijeme da visoki predstavnik prestane sa uplitanjem u dnevno političke i teme koje su u svakom društvu isključivo unutrašnje.”, kazao je Dodik u novembru 2011., a u maju ove godine dodao:

“Krajnje vrijeme da visoki predstavnik ode iz BiH. Incko može da okački mačku o rep svoja bonska ovlaštenja. Provociram ga da to uradi, da vidim koliko je jak”, kazao je Dodik. Nije poznato da se Inzko pretjerano uopšte petljao u svoj posao, tako da je krajnje vrijeme u ovom slučaju očito prošlo. Mačak također još nije pronađen.

Nešto ranije, Dodik se obraćao i ambasadorima zapadnih zemalja:

“Krajnje je vrijeme da se ambasadori zapadnih zemalja prestanu miješati u unutrašnja pitanja zemlje u kojoj se nalaze, ma kako ona izgledala i makar bila BiH. Nevjerovatno je da ambasadori uzimaju za pravo da komentarišu unutrašnje političke događaje. To nigdje na svijetu nema, samo se ovdje to održava”, poručio je Dodik u septembru 2016., nakon čega se više puta sastao sa ruskim ambasadorom s kojim je – gle čuda – komentarisao unutrašnje političke događaje. Tako je bilo i nakon sastanka s ambasadorom Petrom Ivancovim koji je na zajedničkoj presici s Dodikom “istakao da je ozbiljno zabrinut za stanje u BiH, jer deset mjeseci nakon izbora ne funkcionišu institucije, što dovodi u pitanje stabilnost i razvoj zemlje” te “naglasio da je rješenje u formiranju Savjeta ministara i da sva sporna pitanje treba rješavati kompromisno nakon formiranja vlasti”. Krajnje vrijeme je, u ovom slučaju – selektivno.

“Krajnje vrijeme da se ubrzaju procesi izgradnje cesta i autoputeva u Federaciji BiH. Mi se slažemo da je krajnje vrijeme da se ti procesi ubrzaju, tako da, mislim da ono što smo kazali – da ćemo napraviti veliko gradilište u FBiH – nije nimalo nemoguć zadatak i mislim da ćemo to 2017. i 2018. godine i završiti”, izjavio je predsjednik SDA Bakir Izetbegović u oktobru 2016. Oktobar je 2019., ništa se nije ubrzalo, gradnja stoji. Za Izetbegovića krajnje je vrijeme bilo i koju godinu prije:

“Krajnje je vrijeme da EU BiH odobri status kandidata za članstvo. BiH je bila preteča ujedinjene Evrope, jer je njen duh, odnosno jedinstvo različitosti u BiH njegovano vijekovima”, izjavio je Izetbegović u junu 2014. Kandidatski status, pet godina poslije, naravno, nije odobren, a ka’ će ne zna se.

Bosna i Hercegovina je, shvatili ste do sada, “zemlja krajnjeg vremena” i krajnje je vrijeme da okončamo ovaj tekst jer ko je shvatio – shvatio je. Ko nije – krajnje mu je vrijeme da shvati.

“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“