FakTTest

Srđan Puhalo

Šta smo naučili iz Izvještaja Nezavisne međunarodne komisije o Srebrenici?

22/06/2021

Na kraju možemo zaključiti da je Izvještaj Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine, ima za cilj da relativizuje genocid u Srebrenici i da ga prikaže kao osvetnički čin pojedinaca, tako što bi se omjer žrtava Bošnjaka i Srba, pogotovo civila, izjednačio koliko je to moguće

Prije neki dan, tačnije 11. 06. 2021. godine Vlada Republike Srpske na čelu sa Miloradom Dodikom usvojila je Izvještaj Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine.

Piše: SRĐAN PUHALO

Tom prilikom srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je kazao “da se za događaje u Srebrenici ne može primjeniti termin genocid, te da je stradalo najviše 3.500 Bošnjaka i više od 2.000 Srba”.

O negiranju genocida neću trošiti riječi, jer mnogi su o tome pisali, meni je interesantno nešto drugo.

Kako je moguće da je u Srebrenici stradalo samo 2000 Srba, kada je do samo prije nekoliko mjeseci taj broj iznosio 3500?

Recimo 22. novembra 2020. godine Milorad Dodik gostujući kod Senada Hadžifejzovića je kazao “Bošnjaci su nam rekli da su 400 imena na onim tablama živi ljudi. Naši operativci su zvali nekog Idriza, živ i zdrav, a upisan u Srebrenici. Činjenica je da su sve skupljali u te četiri godine i prikazivali da su stradali od 11. do 18. što nije tačno. Nije bilo moguće izvršiti egzekuciju toliko ljudi u tom periodu. Zanemareno je i 3.500 pobijenih Srba”.

Milorad Dodik je to rekao i 6. jula 2019. godine u Bratuncu kada je kazao da “će biti prekinut sramni zavjet ćutanja svjetskih moćnika, koji to namjerno čine, i dijela sarajevske elite o stradanju Srba u Podrinju, jer veoma dobro znaju šta se ovdje dešavalo od 1992. do 1995. godine. To što oni ćute, ne znači da se zločin nije dogodio, ne znači da oko 3500 Srba, uključujući žene i djecu, ovdje nisu stradali na najmonstruozniji način”. Potom je dodao “da se ne smije umanjiti žrtva drugih naroda, ali da se ne mogu prihvatiti kvazi lažne činjenice.”

Mogao bih ovako do sutra, ali glavno pitanje je kako samo sa 3500 spali na 2000 ubijenih Srba u Podrinju?

U stvari prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina, u srednjem Podrinju je ubijeno 2679 lica srpske nacionalnosti“.

Kao što vidimo za Dodika 700 mrtvih Srba gore, dole i nije neki problem? Pa u čemu je problem?

Problem je što se osim broja ubijenih Srba svjesno prešućuje i struktura srpskih žrtava i ne samo da se prešućuje nego se svjesno i laže. Evo na primjer uzmite intervju koji je Gideon Grajf, predsjednika Nezavisne međunarodne komisije koja je istraživala stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji od 1992. do 1995. godine, dao agenciji SRNA 14. juna u kojem kaže “Kada je riječ o srpski žrtvama na tom području, Srbi bili žrtve, a ne agresori. Na tom području, bilo je na hiljade srpskih žrtava, napadnuto je nekoliko stotina sela, stradali su uglavnom civili”.

Kao što vidite Grajf se prilično neodređeno izražava kada se radi o srpskim žrtvama, jer kada kažete “na hiljade srpskih žrtava” mi ne znamo da li je to dvije hiljade, tri hiljade ili pet hiljada ljudi.

Nakon toga ide notorna laž da su stradali uglavnom civili.

Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina, u srednjem Podrinju je ubijeno je oko 500 srpskih civila i preko 2000 vojnika.

Na kraju možemo zaključiti da je Izvještaj Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine, ima za cilj da relativizuje genocid u Srebrenici i da ga prikaže kao osvetnički čin pojedinaca, tako što bi se omjer žrtava Bošnjaka i Srba, pogotovo civila, izjednačio koliko je to moguće.

Biće da je Vlada Republike Srpske opet bacila pare u prazno, tako mi Karganovića.

Komentari

Autor: Srđan PUHALO

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.