FakTTest

Almir Panjeta

Svaki dan je Valentinovo: Visoki predstavnik bez ograničenja trajanja mandata

27/02/2019

Dodik je pred preuzimanje funkcije prvog čovjeka BiH najavio da će kada preuzme dužnost u Predsjedništvu BiH prvo tražiti da se iz BiH udalji visoki predstavnik

Od imenovanja Valentina Inzka na poziciju visokog predstavnika, Zrinjski iz Mostara osvojio je pet titula prvaka BiH, Željezničar iz Sarajeva tri titule, Sarajevo jednu i Borac iz Banja Luke jednu titulu prvaka BiH u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu – fudbalu. A, ako je fudbal najvažnija sporedna stvar na svijetu, onda je titula visokog predstavnika za BiH trenutno, uz unutrašnju traku u kružnom toku, među najnevažnijim nesporednim stvarima u BiH.

Inzko, dakle, za mjesec dana, 26. marta, ni kriv ni dužan puni 10 godina na funkciji visokog predstavnika za BiH. U BiH je bio i kao prvi ambasador Austrije od 1996. do 1999., i izgleda da je jednostavno osuđen na nas. Prije njega je ta funkcija postojala 14 godina, i na njoj se u tom periodu izmijenjalo čak šest visokih predstavnika koje voljeli ih ili ne pamtimo po nekim od najvažnijih odluka za ovu zemlju. Njih šest „bonske ovlasti“ upotrijebili su više od 800 puta, a Inzko oko 50 puta.

Mjereno „demokratizatorom“, činjenica da visoki predstavnik nije upotrebljavao „bonske ovlasti“ teoretski bi trebala biti pozitivna i značiti da se Ured visokog predstavnika nije morao ponašati kolonizatorski i da je pušteno institucijama i demokratski izabranim zvaničnicima da u miru vode zemlju ka napretku i prosperitetu. Ali, „bonske ovlasti su, Đuro, šta?“

„Onda kada domaći organi, domaće institucije ne mogu da riješe neko pitanje, ne mogu da se dogovore, ne mogu da se usaglase, ili se rade o kakvoj hitnoj stvari, tada visoki predstavnik ima pravo da umjesto domaćih institucija donese odluke, uključujući normalno tu i smjenu kadrova koji se ponašaju antidejtonski.“

S obzirom na toliki broj neriješenih pitanja, nemogućnosti dogovora i usaglašavanja, masu hitnih stvari zbog čijeg nerješavanja propuštamo sve vozove za evropske i bilo koje druge integracije i gubimo korak čak i sa Kenozoikom, visoki predstavnik bi mogao da upotrebljava ove ovlasti na dnevnoj bazi. Da ne govorimo o političarima koji se ponašaju antidejtonski od kojih glavni Baja takvog ponašanja u ovom momentu obnaša funkciju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Zadnji set Odluka visokog predstavnika objavljen na stranici OHR-a datira s 19. avgustom 2014. godine i odnosi se na ukidanje ranije izrečenih zabrana, između ostalih Anti Jelaviću, Đorđu Umičeviću, Dževadu Mlaći…

Ima li izlaza? Ima, i kao uvijek nije toliko do drugih koliko je do nas i do političara koje godinama (uporno) biramo: BiH treba ispuniti pet ciljeva i dva uslova postavljenih „Programom 5+2“ postavljenih prije tačno 11 godina – 26. i 27 februara 2008. u Briselu, kako bi se OHR povukao i ostavio nas da sami sebe vodimo ka prosperitetu. A, „pet ciljeva i dva uslova su Đuro šta?:

„Pet ciljeva su: 1. Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih nivoa vlasti; 2. Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja vojne imovine; 3. Konačno utvrđivanje statusa Brčko Distrikta BiH; 4. Fiskalna održivost i 5. Uspostava vladavine prava. Dva posebna uslova: 1. Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i 2. Pozitivna procjena situacije u BiH od strane Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira utemeljena na punom poštivanju Daytonskog mirovnog sporazuma.“

Znači, nikad. Posebno uzmemo li u obzir peti cilj i drugi uslov. Od vladavine prava smo toliko daleko da nam se rupa u zakonu materijalizirala u Velikom parku usred Sarajeva, a od pozitivne procjene situacije na temelju punog poštivanja Daytonskog mirovnog sporazuma smo toliko daleko da smo se morali priključiti istraživanju svemira da možemo shvatiti razmjere te udaljenosti.

Ima još: Ono što je među zanimljivijim stvarima u čitavoj priči oko držanja Inzka kao „taoca Bosne i Hercegovine“ jeste da je upravo onaj koji najviše govori protiv njega i koji se zalaže za njegov odlazak, ujedno i jedan od najvećih garanta njegovog ostanka, a to je, nećete vjerovati, opet Baja – Milorad Dodik.

Dodik je pred preuzimanje funkcije prvog čovjeka BiH najavio da će kada preuzme dužnost u Predsjedništvu BiH prvo tražiti da se iz BiH udalji visoki predstavnik.

“Pokrenućemo tu proceduru, to će biti glavna tema prvog dijela mandata”, naveo je Dodik. Biće da je vijest o pokretanju te procedure protekla nezapaženo, ili je Dodik nije ni pokrenuo jer jednostavno zna da je ne može ni pokrenuti i da je ključ u ispunjavanju pet ciljeva i dva uslova.

Kako je, onda, baš Dodik jedan od najvećih garancija opstanka visokog predstavnika u BiH? Jednostavno – Drugi uslov da bi PIC procijenio da je situacija zrela za odlazak OHR-a je „pozitivna procjena poštivanja Daytonskog sporazuma“. A do takve procjene sigurno neće doći dok god se, na primjer, spominju priče o otcjepljenju RS, koje Dodik redovno povlači kad, koje se nekako znaju pojaviti i oko sjednica PIC-a, i koje direktno ugrožavaju Daytonski mirovni sporazum. Tu se krug zatvara, a ispunjavanje nečeg što se davne 2008. godine u Briselu činilo jednostavnim teško da će se ikada i postići.

Do tada, u BiH je svaki dan Valentinovo, a Inzko visoki predstavnik bez ograničenja trajanja mandata…

Komentari

Autor: Almir Panjeta

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.