Featured

Valjda smo ljudi, nismo magarci!?

19/07/2016

Bosna i Hercegovina i Evropska unija parafirale su prilagođeni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Na taj način, našoj zemlji omogućen je nastavak evropskog puta. Ocjenu vrijednosti ovoga pomaka treba dati Vijeće za vanjske poslove EU. Biće to, međutim, tek u septembru.

“Nemam razloga da sumnjam da će Sporazum biti prihvaćen, ali čelnici EU
moraju dobiti mogućnost da razmotre njegov sadržaj, jednako kao i Evropski parlament.

Uobičajena procedura traje najmanje šest mjeseci, a potom protokol stupa na snagu. Sastavni dio protokola je fazni pristup koji traje tri godine”, objasnio je šef Delegacije EU u BiH.

Da smo zakasnili s “pokajanjem”, priznaje i član Predsjedništva BiH Dragan Čović, koji se već “proslavio” tako što nam je potkraj prošle godine punio uši neistinama o meteorskoj brzini s kojom će naš voz stići do Brisela.

Parafiranjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) jedna farsa je okončana, ona sa vetom člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića, pod Dodikovom izlikom da bi taj sporazum nanio milionske štete poljoprivrednicima.

vlastimir mijovic

Međutim, nakon što je Njemačka čvrsto obećala pomoć u saniranju navodnih šteta, put za nastavak evropskog procesa za BiH je ponovo otvoren. U Berlinu su za to sebi upisali jedan plusić, a i naši misle da su poskočili u očima javnosti. Dodik likuje, jer sve ispade po njegovom. Ma kakav Incko, kako na TV reče Bogić Bogićević – Dodik je u BiH istinski Visoki predstavnik međunarodne zajednice! Ako ne vjerujete, ko vam je kriv?

Vijest o famoznom parafu javnost je dočekala bez velikog entuzijazma, kao što je reagovala i na prethodno odbijanje Republike Srpske da potpiše taj papirčić. Jasno je da se radi o prizemnim političkim igrama i da, ni nakon parafiranja sporazuma, ne možemo biti nimalo sigurni da će nastavak putovanja ka Briselu proticati glatko.

Zar se već prvog jutra nakon tog potpisa nismo probudili sa Dodikovim zahtjevom da se, prije usvajanja tzv. mehanizma koordinacije, bez kojeg će Evropa glatko odbiti našu kandidaturu, prvo anulira odluka MMF-a o stopiranju kreditnih aranžmana sa BiH. Ko zna, možda ćemo Visokom predstavniku iz Laktaša morati biti čak i zahvalni na tome, jer međunarodna zajednica vidno ispunjava njegove želje.

Ni nakon parafiranja SSP-a, nastavak putovanja ka Briselu neće proticati glatko. Biće onako kako odrede Beograd i istinski Visoki predstavnik u BiH, Milorad Dodik

U svoj ovoj kretenijadi oko našeg k’o fol približavanje Evropskoj uniji, politika nas tretira kao da smo magarci, a ne ljudi. Oni nisu svjesni da nas se te njihove igrarije u stvari i ne dodiruju. Selo gori, a “babe” se češljaju – što bi rekla stara narodna krilatica. Ili: zaboli nas neka stvar za posao koji oni proglašavaju najvažnijim, a mi dobro znamo da ćemo kraj tog potoka godinama ostajati žedni.

Ko živ, a ko mrtav do te daleke godine u kojoj će nas Evropa primiti u svoje članstvo, pod uslovom da tada uopšte bude postojalo ono što se još zove Evropska unija. To je jedna o svom jadu zabavljena, opasno rasklimana, neuvjerljiva, mnogim svojim članicama već nimalo mila multidržavna asocijacija.

No, dok posrnuli div još hoda Starim kontinentom, valja mu se nekako primicati. Dok oni glume, moramo i mi. No, režiserski pult pritom je daleko od nas. Mi smo sve samo ne vlasnici odluke o svojoj evropskoj (pa i važnijoj) sudbini. Biće, naime, onako kako odredi Beograd.

Dok posrnuli euro-div još hoda Starim kontinentom, valja mu se nekako primicati. Dok oni glume, moramo i mi. No, režiserski pult pritom je daleko od nas

Vučić je, tobože odobrovoljavajući Dodika da ne bježi od parafa na SSP, pokazao gdje sjedi stvarni srpski gazda. Milorad će sam sebi i čvoku opaliti, ako mu to Aca naredi.

Republika Srpska i Srbija ne dopuštaju da BiH ka EU korača samostalno, nego isključivo onako kako odgovara srpskoj politici. U tome suštinski imaju međunarodnu podršku, sviđalo se to nama ili ne.

Iako narod ćuti, ipak to nije krdo magaraca. Javnost je, jednostavno, svjesna da još nema snagu ni da kaže nešto što će politiku zabrinuti, pogotovo ne opametiti, a kamoli da svojim “graktanjem” okrene političke tokove u drugom pravcu.

U zagrobnom životu biće nam kasno da se eventualno pobunimo protiv “ubica” koje nas tamo prije vremena spremaju.