Zdravko Čolić održat će u martu i aprilu četiri koncerta u Sarajevu, svom rodnom gradu. Povodom vijesti o koncertima ovog rođenog Sarajlije, pronašli smo u arhivi Infobiroa, kojoj Fokus ima pristup, tekst Adise Bašić objavljen u Slobodnoj Bosni u januaru 2004. godine. Također, možete pogledati i intervju u kojem je Čolić 1998. godine za jednu srpsku televiziju govorio o Sarajevu.
Tekst Slobodne Bosne u nastavku prenosimo u cijelosti.
“Travestija nasleđa”, “kompromitovanje tradicije”, “nasilje nad pesnikom”, “udvaranje niskom ukusu”, “agresija”, “neumesno čitanje”, “etički prestup” samo su neke od optužbi kojima je ovih dana dio srbijanske javnosti okarakterisao pjesmu Zdravka Čolića “Ao, nono bijela” sa njegovog novog albuma Čarolija.
Medijski napadi na pop zvijezdu izazvani su naizgled benignim povodom ijekaviziranjem stihova srbijanskog romantičarskog pjesnika Branka Radičevića.
Naime, na posljednjem albumu Zdravka Čolića Čarolija našla se i pjesma Ao, nono bijela čiji je tekst ijekavizirana verzija Radičevićeve pjesme Kletva.
Univerzitetski profesori, pjesnici, stručnjaci za autorska prava i brojni drugi zaštitnici Radičevićevog djela i književne tradicije općenito pobunili su se zbog ovog, kako kažu, skrnavljenja djela srpskog klasika.
“I ja poštujem Branka”
Prije dvadeset i šest godina autor većine Čolićevih hitova Kornelije Bata Kovač također je ijekavizirao Radičevićevu pjesmu Mini Karadžić u spomenicu napisanu davne 1847. Tih godina cijela Jugoslavija pjevušila je stihove Pjevam danju, pjevam noću, pjevam, sele, što god hoću… ne obraćajući pažnju na izmjene originalnog teksta.
“U to vrijeme”, kaže za naš list Zdravko Čolić, koji je posljednjih nedjelja odbijao odgovarati na medijske napade, “dobili smo samo jednu negativnu kritiku i čini se da niko nije obraćao pažnju na to. Ovaj put je to privuklo veliku pažnju i zasmetalo nekim ljudima.
Najprije su kritike stigle iz Brankovog kola, udruženja za zaštitu njegovog djela. Možda su donekle i u pravu. Naime, stih Ao, nono bijela u originalu je u šestercu, a ja ga pjevam u sedmercu. To možda jeste pokvarilo originalni ritam pjesme, ali mislim da ne treba biti strog prema modernim autorima i da im se treba dopustiti neka doza umjetničke slobode.
Naime, sve rjeđe se uopšte piše muzika na poeziju. Sada prvo nastane muzika, pa se onda napiše neki tekst koji i nije toliko bitan. Bata Kovač je oduvijek volio poeziju i napisao je muziku za brojne pjesme Tina Ujevića, Jesenjina, Radičevića, Duška Trifunovića, koje su postale hitovi.
Meni je nezamislivo da pjevam ekavicu jer to nikad nisam radio i zato su pjesme prilagođene mom izgovoru. Neki jesu poletjeli da pjevaju na ekavskom, ali to je njihova stvar. Ko god mene poznaje, zna da to jednostavno ne mogu… “
Međutim, činjenica da su ovi napadi mnogo intenzivniji od onih prije dvije i po decenije govori da bi oni osim književno-historijskih i lingvističkih mogli biti izazvani i političkim razlozima. Neke zamjerke su bile da je Čolićev, još uvijek sarajevski izgovor, iako simpatičan, pomalo provincijski.
“Ne bih rekao da je to politički problem”, kaže Čolić. “Javili su se ljudi iz Brankovog kola, zaštitnici njegove poezije. Hoću da vjerujem da se ti ljudi zaista brinu samo o poeziji. Međutim, samo budala može reći da je ijekavica provincijski izgovor. Pa Vuk Karadžić je smatrao da je ijekavica koja se govori u istočnoj Hercegovini najčistiji i najpravilniji govor na ovim prostorima.”
“Pjevao bih i Maka, Tina…”
Posljednji Čolićev album izazvao je i mnogo druge kritike. Autori pjesama koje su se našle na ovom albumu su Bajaga, Bora Đorđević, Arsen Dedić, Đorđe Balašević, Kornelije Bata Kovač, Kemal Monteno. Na pitanje da li je izbor ovakve “od Vardara pa do Triglava” ekipe samo marketinški potez, Čolić kaže:
“Možda se to može i tako gledati, ali meni je to bila prilika da konačno radim sa ljudima koje cijenim. Htio sam da se tu nađe i pjesma Vlatka Stefanovskog, ali on nije imao ništa što bi mi odgovaralo. U svakom slučaju, mislim da je ovo album koji će se dugo slušati. Krajem proljeća planiram koncert u Sarajevu, i tada ću tačno znati kako ga je bosanska publika prihvatila.”
U današnje vrijeme kada poezija ima malo čitalaca zanimljivo je da se stihovi iz davnih književnih epoha populariziraju kroz muziku namijenjenu velikom broju konzumenata. Ovaj vid očuvanja književne tradicije poeziji nekad ide u prilog a nekad ne.
“Meni je drago kad od poezije može nastati dobra pjesma. Malo je ljudi koji to znaju spojiti. Goran Bregović je to nekad radio, Bata Kovač to radi jako dobro. Sjetimo se samo Indexa koji su napravili genijalnu ploču Modra rijeka po pjesmama Maka Dizdara. Meni je Makova poezija draga i volio bih da je i pjevam. Jednako kao i Tina Ujevića i brojne druge pjesnike,” kaže Čolić.
