Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Jedino mjesto gdje pop i hodža zajedno sjede u kafiću

elbasan

Kad Gëzim Karaj, imam Kraljevske džamije u gradu Elbasan u središnjoj Albaniji, na putu kući sretne oca Nikollu, pravoslavnog svećenika Crkve Sv. Marije, onda tog starog gospodina poveze sa sobom u autu, odveze ga njegovoj kući i vozi zatim dalje. “To je normalno za nas, mi rado čavrljamo jedan s drugim, piše DW.

Naravno, mi na drukčiji način vjerujemo u Boga, ali nas to ne sprječava u tome da gajimo dobre međuljudske odnose. Potrebni smo jedan drugome i pomažemo isto tako jedan drugome”, kaže imam Karaj.

“Oduvijek je bilo tako”

Pravoslavna crkva u kojoj otac Nikolla drži liturgiju i džamija u kojoj propovijeda imam se nalaze blizu jedna druge u starom gradu u Elbasanu. A iz vrta pravoslavne crkve se može vidjeti i staru katoličku crkvu iz bizantskog doba. Godinama je ovdje u prvoj polovici 20. stoljeća držao mise biskup Josif Papamihali, kojega je prije godinu dana papa proglasio mučenikom Katoličke crkve.

Hoxholli smatra da je Elbasan svijetli primjer kako religijski suživot može funkcionirati

“U Elbasanu nije neobično vidjeti jednog kršćanskog svećenika i jednog imama u nekom od malih kafića kod stare tvrđave”, kaže Ilir Hoxholli, stručnjak za religiju i bivši voditelj državne vjerske ustanove. On taj suživot religija naziva “najbolji izvozni proizvod kojega Albanija može ponuditi svijetu”.

U ovo doba godine na jugu često sja sunce i toplo je. Oko podneva je samo malo ljudi na ulicama, a Elbasan se doima usnulim. S prozora jedne stare kuće koja je izgrađena tik uz katoličku crkvu pozdravlja jedna starija gospođa. Za nju nije ništa posebno što se različite religije u njezinom gradu miroljubivo odnose jedna prema drugoj. “Ja znam da je to oduvjek tako”, kaže 60-godišnjakinja i pokazuje na ulaz u Crkvu Svete Marije.

Tamo, u malom dvorištu ispod lišća jedne vinove loze sjedi otac Nikolla. Njemu dolaze pravoslavni vjernici, poklanjaju se pred tim starcem, požele mu brz oporavak i ulaze u crkvu. Ali i muslimani svraćaju i pitaju oca Nikollu za zdravlje. “Ovako dobar odnos jednih prema drugima, ovaj zagrljaj religija je za nas kao dar. Ali mi ustvari ništa drugo ne radimo, doli nastavljanja tradicije naših predaka. Ja sam odrastao uz priče iz kojih se mogla naučiti ta jednostavna, ali jasna i čista vjerska tradicija”, priča otac Nikolla. On se, doduše, doima krhkim, ali njegov glas postaje sve odlučniji kako nastavlja pričati o najljepšem trenutku svoga života: “Kad je pala Željezna zavjesa i kada se pružila mogućnost da se ponovno otvore bogomolje, ljudi u Elbasanu nisu odvojeno išli u crkvu ili u džamiju. Ne, svi su zajedno otvorili crkve i džamije. Zar to nije divno?”

Stanovnici Elbasana pričaju ponosno kako u njihovom gradu muslimani, katolici i pravoslavci već stoljećima žive ne samo mirno već i da rado s građanima pripadnicima druge vjere nego njihove slave njihove vjerske blagdane. “Ta tolerancija leži u korijenima ovog poviješću bogatog grada koji je izvorno bio grčko-pravoslavno obilježen. Kasnije je u njega stigao islam”, pojašnjava opunomoćenik za medije u Elbasanu Besim Dybeli. “I dan danas imamo slučajeva gdje su imena grčka, a prezimena muslimanska”, kaže on i dodaje kako u tom gradu ima i dosta “miješanih brakova”. “Ta religijska harmonija je nastala iz zajedničke povijesti. Mi smo se prvo smatrali Albancima, a tek onda muslimanima ili kršćanima”, kaže on.

Zajedničkim snagama protiv religijskog terorizma

Otac Nikolla rado čavrlja sa svojim muslimanskim kolegom

Albanija se rado hvali religijskom harmonijom između četiri službeno zastupljene religije u toj zemlji. Pripadnicima islamske religije se izjašnjava oko 60 posto od ukupno tri milijuna Albanaca, deset posto se izjašnjava katolicima, oko sedam posto pravoslavcima i oko dva posto se izjašnjava bektašima, to je jedan stari derviški red.

Dosta priznanja su četiri religijska predstavnika iz Albanije dobili u siječnju 2015. godine, kad su tijekom manifestacije u znak tuge i sjećanja na žrtve terorističkog napada na novinare satiričnog lista “Charlie Hebdo” u Parizu hodali ruku pod ruku u povorci.

No, Elbasan je išao korak dalje. Ovdje je osnovan prvi Centar za međureligijsku suradnju u zemlji. Sve religije su zastupljene u tom centru kako bi se pospješio dijalog. Jer, kako to ističe Sokol Lulgjuraj, koordinator tog centra i pripadnik katoličke crkve: dobar religijski suživot je uvijek postojao u Elbasanu, ali nije bilo pravog dijaloga između religija. “Centar to kroz zajedničke manifestacije podiže na višu razinu suradnje”, kaže Lulgjuraj.

Zemlja na granici kultura

Razlozi za miroljubivi suživot religija u Albaniji se mogu pronaći u prošlosti te zemlje, kaže Arben Ramkaj, voditelj spomenutog Centra za međureligijsku suradnju. “Albanci su uvijek živjeli između Istoka i Zapada. Oni su europski u mnogim starim tradicijama, iako su većinski muslimani. A uvijek je dolazilo i do izgradnje komunikacijskih mostova s katolicima na Zapadu. Naš multireligijski identitet ima jedan istaknuti nacionalni karakter. To je jedinstveno u Europi.”

Je li Elbasan, dakle, previše harmoničan da bi bio istinit kao takav? “Ne treba se misliti da se ovdje religije stapaju i gube smisao. Ne, svatko čuva svoj identitet, ali poštuje i onoga drugoga”, kaže Lulgjuraj. “Opasno bi postalo ukoliko bismo izbjegavali kontakt s drugim religijama.”

Opasnost od islamizma

Religijskih susreta u Elbasanu ima napretek. Pet svečanosti religijskih zajednica koje su izvorno imale vjerski karakter su se u tijeku vremena pretvorile u narodne svečanosti za sve stanovnike tog grada. “Elbasan je uspješan model koji bi se u regiji Balkana i podalje u Europi mogao proširiti u nemirnim vremenima”, kaže Arben Ramkaj. Jer, opasnosti i u tom gradu vrebaju iza ugla. Uvijek iznova islamisti pokušavaju ometati religijski mir u zemlji. “Mi znamo da je jedan od pet jezika kojim komunicira takozvana ‘Islamska država’ albanski jezik. To pokazuje da je naša regija značajna za IS, posebno tamo gdje većinski žive muslimani. I iz Albanije i s Kosova su mnogi borci otišli na ratište u Siriju. Stoga Vijeće teologa albanskih muslimana uvijek iznova nastoji imamima dati do znanja da se geopolitičke razvoje treba odvojiti od vjere”, ističe Ramkaj.