Potresan govor majke iz Tomislavgrada koja je izgubila kćerku

Porodica tragično stradale djevojčice Božane Mioč (7) iz Tomislavgrada, koju je usmrtio automobil prošle godine, zadivila je cijeli region nakon što su odlučili da daruju organe svoje kćerkice.

Ovim divnim, humanim ljudima, danas je opština Tomislavgrad trebalo da uruči Medalju grada, ali oni su odbili. Majka Gabrijela je u potresnom govoru obrazložila zašto su to učinili, prenosi portal Tomislavnews.com.

– Želim odmah naglasiti: ne daj Bože nikome da doživi i razumije uzrok naše humanitarne geste zbog koje smo nominovani i, evo, dobili priznanje Općine Tomislavgrad. Bolno je i pretužno sećanje na tragično stradanje naše djevojčice Božane, našega anđela, a nije imala ni sedam godina. Tragedija se dogodila i Bog je sebi pozvao našku kćerkicu, a moj suprug i ja, u dogovoru s cijelom porodicom, donijeli smo tešku odluku ali spoznaja da ćemo ovim činom spasiti više ljudskih života olakšala nam je pri donošenju odluke da organe naše kćerke darujemo da bi nečija djeca, nečije kćerke i sinovi, nije nam bilo važno čiji, nastavili živjeti…

Nisam bila sigurna da ću uspjeti doći ovdje i ovo vam reći, pa sam razmišljala ostati kod kuće i upaliti svijeću za našu Božanu. Ipak sam skupila snage da dođem i kažem – hvala ljudima koji su prepoznali humanost, ali samo kao primjer i drugima da učine što mogu, ma kako im teško bilo, da spasu neko drugo ljudsko stvorenje, jer: „Ko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet…“

Iskoristit ću ovu priliku u te poslati poruku svim vozačima da paze kako voze, naša djevojčica je tragično završila svoj kratki život upravo zbog nepažnje. Nepažnjom jednog mladića, kojem ja opraštam, život je platila moja malena Božana. Dugo sam razmišljala, šta napraviti?! Šta napraviti, da ne povrijedim nikoga, a pošaljem što jasniju poruku?! Odlučila sam, zajedno sa svojim mužem, ne prihvatiti ovo prestižno priznanje.

Razlog odbijanja Medaljona Tomislavgrada je sljedeći: prošlo je skoro godinu dana od ovoga nesretnog događaja koji je zadesio našu porodicu, a ni danas u toj ulici koja je u središtu grada nisu preduzete ama baš nikakve radnje niti su postavljena sredstva kojima bi se usporio i regulisao saobraćaj. Želim napomenuti da se u istoj toj ulici prije par godina ugasio još jedan mladi život, takođe zbog neprilagođene brzine.

Velika brzina kumovala je nesreći, u ovoj ulici čije posljedice i dan danas osjeća jedan dečko koji je imao više sreće od moje Božane. Puno više sreće od Božane imala je tada curica, danas odrasla i zdrava djevojka koju je auto udario na istom mjestu kao i moju djevojčicu, na sreću završilo se bez ozbiljnijih posljedica. Znači nužno je iznaći način i rješenje, te postaviti prepreke za usporavanje i regulisanje saobraćaja u Ulici Stjepana Radića.

Sve ovo sam planirala staviti u tekst dopisa i uputiti načelniku Općine Tomislavgrad i Službi za urbanizam, prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove. Umjesto dopisa na prethodno spomente adrese, uručiću uokvireno ovo obraćanje načelniku opštine, kao podsjetnik da se trenutna nepažnja može i oprostiti. Međutim, sistemsko zanemarivanje i ignorisanje životnih problema, s kojima se susreću stanovnici pojedinih dijelova Tomislavgrada, neoprostivo je! Nadam se, da ćete ovo moje obraćanje dobro proučiti i preduzeti sve, da se ovaj problem što prije riješi, jer kako naš narod kaže: „Zlo se ne rađa za godinu, već za tren!“, navela je Gabrijela Mioč.