BiH

Transparency International

Kršenje Zakona o slobodi pristupa informacijama: Pet najčešćih izgovora koje su sudovi odbacili

29/09/2021
Foto: Ilustracija

Za Transparency International u BiH ovi zakoni predstavljaju glavni alat u istraživanju uzroka, posljedica i rasprostranjenosti korupcije u Bosni i Hercegovini

Pravo na pristup informacijama smatra se osnovnom pretpostavkom za izgradnju demokratskog društva i kontrole rada javnih organa, a efikasan sistem ostvarivanja i zaštite ovog prava ogledalo odgovornosti i transparentnosti vlasti.

Iz tog razloga je Zakon o slobodi pristupa informacijama ključan mehanizam koji građanima i organizacijama civilnog društva stoji na raspolaganju kako bi vršili nadzor nad radom javnih organa, čiji rad bi i trebao biti zasnovan na principima transparentnosti i otvorenosti, piše Transparentno.ba.

Za Transparency International u BiH ovi zakoni predstavljaju glavni alat u istraživanju uzroka, posljedica i rasprostranjenosti korupcije u Bosni i Hercegovini. Oslanjajući se na mogućnosti koje ovi zakoni pružaju, TI BiH prikuplja podatke kao što su prihodi, rashodi, broj zaposlenih i izdaci za plate javnih preduzeća, iznos budžeta i sastave upravljačkih struktura u javnim ustanovama, uslovi sklapanja ugovora u postupcima javnih nabavki, količina i način raspodjele sredstava organizacijama civilnog društva te istražuje mnoge druge nepravilnosti na osnovu prijava građana koji su žrtva korupcije.

Svi ovi podaci nude uvid u način raspolaganja i trošenja javnog novca te omogućavaju uočavanje potencijalnih zloupotreba do kojih bi bilo nemoguće doći bez odredbi koje donose zakoni o slobodi pristupa informacijama.

Iako organe vlasti u BiH zakon ne primorava u dovoljnoj mjeri da samostalno objavljuju informacije vezane za njihov rad – takozvana proaktivna transparentnost – oni su i dalje u obavezi da odgovore na svaki upit koji je podnesen u obliku zahtjeva za slobodu pristupa informacijama, ukoliko se radi o informacijama od javnog značaja.

U praksi su pak brojni slučajevi da se ova obaveza ne poštuje, pa institucije često odbijaju dostaviti tražene informacije navodeći pri tom različite činjenice zbog kojih kriju informacije sa kojima raspolažu. Kako ti razlozi nerijetko nemaju uporište u zakonu, TI BiH redovno pokreće i dobija sudske sporove protiv tih organa, nakon čega oni u konačnici dostave tražene podatke uz nepotrebno trošenje vremena i novca poreskih obveznika u BiH.

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama navodimo neke od najčešćih razloga koje organi vlasti koriste kako bi od javnosti sakrili podatke o svom radu koji su od javnog interesa, a za koje su sudovi u BiH potvrdili da su nezakoniti.

“Podatke možete dobiti ako dođete lično”

Mnoga javna preduzeća, ustanove i organi vlasti na upit o poslovnim rezultatima, broju zaposlenih i sastavu upravljačkih struktura odgovaraju tako što dozvole pristup traženim informacijama, ali uz zahtjev da se lično dođe u njihove prostorije uz obaveznu najavu dolaska.

Takav odgovor je, na primjer, stigao na adresu TI BiH od preduzeća „Gas-Res“ iz Banja Luke što je pobijeno presudom Okružnog suda u Banja Luci. U presudi se navode da, iako se na ovaj način formalno odobrava pristup informacijama, ovo predstavlja kršenje zakona, jer organ vlasti nema pravo da određuje način na koji će se pristupiti informacijama, već je to pravo na strani isključivo podnosioca zahtjeva.

Pored obaveze da dostavi tražene podatke, sud je ovom preduzeću naredio da plati 200 KM sudskih troškova.

“Podatke imate na sajtu”

Česta je situacija da ustanove, preduzeća i javni organi na tražene informacije odgovaraju tako što upute na svoju internet prezentaciju na kojoj su te informacije objavljene. Tako je na upit TI BiH o sastavu upravnog odbora, plati direktora, budžetu i broju zaposlenih u JU „Centar za socijalni rad Tuzla“ stigao odgovor da su svi podaci objavljeni na web stranici ove javne ustanove www.csrtuzla.ba.

Kantonalni sud u Tuzli je u presudi odbacio ovaj odgovor kao neadekvatan, navodeći, slično kao i u prethodnom slučaju, da javni organ, iako nije formalno odbio pristup informacijama daje sebi za pravo da odlučuje na koji način će se pristupati informacijama iako to pravo ima samo podnosilac zahtjeva.

Važno je istaći da, iako sajtovi određenih institucija sadrže neke informacije, one često nisu ažurirane zbog čega se TI BiH oslanja na zahtjev da se informacije dostave u pismenoj formi. Upravo iz tog razloga odgovor „informacije se nalaze na sajtu“ ne zadovoljava odredbe koje propisuje sam zakon.

“Zaštita ličnih podataka ne dozvoljava objavu naknada za članove uprave”

TI BiH je od uprave preduzeća „Elektroprenos-Elektroprijenos BiH“ uz finansijske i revizorske izvještaje na uvid tražio informacije o sastavu upravljačkih tijela i iznose njihovih naknada. Iako su neke podatke dostavili, odbili su objaviti podatke o primanjima članova Nadzornog odbora, navodeći pri tom da se radi o podacima lične prirode, te da taj podatak ne predstavlja javni interes.

Presudom Suda Bosne i Hercegovine je ovaj razlog osporen, te je ovom preduzeću naređeno da objavi sve tražene informacije, uključujući i naknade za članove upravljačkih tijela, uz obrazloženje da se radi o informacijama koje su od javnog interesa, te da uprava ovog preduzeća ne može da pravi izuzetke po tom pitanju.

“Ne finansiramo se iz budžeta i plate su lični podatak”

Neki organi, poput Agencije za Bankarstvo FBiH pokušavaju da sakriju podatke o svom radu uz argument da su nezavisna institucija ili da se ne finansiraju iz javnih prihoda, ili navode činjenicu da njihovi uposlenici nisu javni službenici.

Po presudi koju je donio Kantonalni sud u Sarajevu ovo opravdanje nije ispravno, budući da su Zakonom o slobodi pristupa informacijama obuhvaćena sva pravna lica koja su u vlasništvu ili pod kontrolom nekog organa vlasti (na nivou BiH, entiteta, kantona, grada ili opštine) ili ona pravna lica nad čijim radom javni organ vrši nadzor.

Pored toga, rukovodstvo Agencije za bankarstvo FBiH je odbilo da dostavi podatke o platama zaposlenih navodeći time zaštitu privatnosti svojih radnika, što je takođe sud odbacio uz obrazloženje da, u ovom konkretnom slučaju, javni interes ima primat u odnosu na objavljivanje imena, prezimena i plate zaposlenih u javnoj ustanovi.

“Ugovor o nabavci je poslovna tajna”

Nerijetki su slučajevi da se institucije, umjesto javnog, stave u zaštitu komercijalnog interesa nekog privatnog lica ili preduzeća sakrivajući detalje zaključenih ugovora. Po tome se izdvaja uprava JZU „Univerzitetski klinički centar Republike Srpske“ koji je u više navrata odbijao da dostavi informacije o uslovima “pod kojima je zaključen posao u ime svih građana koji taj posao plaćaju”.

Tako je u martu 2021. godine zaključio Okružni sud u Banja Luci presudivši da je rukovodstvo UKC RS nezakonito odbilo da objelodani detalje o ključnim detaljima ugovora sklopljenim sa dobavljačem „PROINTER ITSS“ d.o.o. Banja Luka za nabavku sistema za konsolidaciju poslovne štampe. Razlog za to je da su ugovor i uslovi njegovog sklapanja poslovna tajna, te da bi njihovim objavljivanjem mogle prouzrokovati štetne posljedice po buduće poslovanje dobavljača, odnosno preduzeća „PROINTER ITSS“.

Sud je zaključio da se na ovaj način štite poslovni interesi dobavljača iako je javni organ, u ovom slučaju UKC RS u obavezi da štiti interese javnosti, a ne privatnih preduzeća ili njihovih komercijalnih interesa.

Ovo je samo jedna od nekoliko sličnih presuda koje je TI BiH dobio protiv ove javne ustanove zbog odbijanja da objelodani podatke o ugovorima zaključenim sa preduzećem „PROINTER ITSS“.

Pored obaveze da dostavi tražene podatke UKC je morao platiti i sudske troškove što opet predstavlja nepotreban i neracionalan trošak javnog novca u cilju zaštite interesa jednog privatnog preduzeća.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.