Biznismen otkriva razlog Putinove intervencije u Siriji
Iako su meta ruskih zračnih napada na Siriju ne samo militanti ISIS-a nego i pobunjenici protiv Asadovog režima, Putinove motive za vojnu intervenciju u Siriji treba gledati u širem kontekstu. U zračnim napadima stradao je i veliki broj civila, a ruski su avioni već dva puta upali u turski zračni prostor.
Ovakva gruba kršenja pravila ratovanja samo su potvrda teze da ruski predsjednik ne bira sredstva za realizaciju svojih ciljeva, stoga je izrazito važno razjasniti koji su pravi Putinovi ciljevi u Siriji, piše Alexander Temerko, britanski naftni biznismen ukrajinskog porijekla za Guardian.
Politički motivi
Vanjskopolitička pozicija Rusije u pogledu rata u Siriji je jasna. Ruski predsjednik podržava svog dugogodišnjeg saveznika Bašara al-Asada i ne može sa strane promatrati njegov pad. Putin zbog jačanja svoje uloge na međunarodnoj političkoj sceni mora pokazati Sjedinjenim Američkim Državama i ostatku svijeta da neće odustati od pozicije koju je zauzeo od početka rata u Siriji. Osim toga, nije posve nevažno ni to da je upravo tamo smještena jedina ruska pomorska baza na Bliskom Istoku.
Vojna intervencija u Siriji utjecala je na skretanje pažnje s Putinove politike i nastavka agresije u Ukrajini, koja je sada pala u drugi plan.
Kontrola nalazišta
S druge strane, Putin je, nasuprot neodlučnim Sjedinjenim Američkim Državama, u očima svijeta preuzeo ulogu mirotvorca koji odlučno kreće u borbu protiv terorizma.
Naravno da vojni ciljevi ruskih zračnih napada jesu Islamska država. No, ovdje se ne radi samo o deklarativnim motivima kao što je borba protiv terorizma. Na teritoriju koje trenutno drži ISIS su važna naftna nalazišta koja Putin želi staviti pod svoju kontrolu, pa će tako moći distribuirati jeftinu naftu iz tih područja svojim saveznicima u regiji.
Oporavak Rusije ovisi o cijeni nafte
Ovim dolazimo do Putinovog primarnog interesa. Što se više ukopa na područje Bliskog istoka, preuzet će veću kontrolu nad onim što se događa na tržištu nafte. S Iranom i Irakom u savezništvu, Putin se može nametnuti Evropi kao jedina opcija za opskrbu naftom i plinom.
Stoga odugovlačenje ratnih sukoba na Bliskom istoku idealno ide na ruku Putinovim interesima, jer produbljivanje i širenje konflikta dovest će do rasta cijena nafte, o kojem bitno ovisi ekonomski oporavak Rusije. Tako Putinovu motivaciju treba promatrati u okviru njegovih interesa za dizanje prihoda od nafte i plina, koji su ključni za ruski budžet i kojima Putin namjerava kupiti povjerenje ruske populacije.
