Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Erdogan: Njemačka je posljednja zemlja koja treba da održi glasanje o genocidu

erdogan-sauer

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan danas je kritikovao Njemačku zbog nedavno usvojenog nacrta rezolucije o događajima iz 1915. koja uključuje i izraz “genocid” uz ostale armenske navode, prenosi Anadolu Agency (AA).

“Njemačka! Ponovit ću ovo: kao prvo, računajte holokaust. A, onda kako ste uništili, ubili više od 100.000 stanovnika Namibije u Namibiji. Trebate to računati”, rekao je Erdogan u obraćanju na Sebahattin Zaim Univerzitetu u Istanbulu.

Holokaust se odnosi na masovno ubijanje Jevreja od nacističke Njemačke predvođene Adolfom Hitlerom tokom Drugog svjetskog rata, dok se namibijski holokaust smatra jednim od prvih genocida prošlog stoljeća od tadašnjeg Njemačkog carstva protiv plemena Heroro i Nama.

Turski predsjednik rekao je da je Njemačka “posljednja zemlja koja treba da održi glasanje o genocidu”.

“Naša historija nije historija masakra. Naša historija je historija milosti i samilosti, to je razlika među nama”, poručio je Erdogan.

U Turskoj živi oko 100.000 Armena, istakao je Erdogan dodajući: “Polovina njih su naši državljani, polovina nisu. Ali mi ih nismo odbacili… Mi u ovom trenutku ugošćavamo one koji dolaze iz Armenije kao goste”.

“Da smo mi zemlja koja je neprijatelj Armenima, mi bismo poslali nazad sav taj narod”, istakao je Erdogan.

Turski predsjednik također je reagovao na navode koji Tursku optužuju za “paljenje armenskih crkvi” ističući: “Naprotiv, mi crkve predajemo u ruke armenskih fondacija. Ako imaju imovinu, mi je njima dajemo”.

Naglasio je i kako je “veličanstvenost zapadnih metropolskih gradova došla od miliona Afrikanaca”.

“Danas, kada podignemo tu zavjesu veličanstvenosti, svjedočimo tragediji i suzama miliona Afikanaca u tim gradovima. Pod elegantnim trotoarima Berlina, Pariza, Bruxellesa su život, krv i napori Afrikanaca”, poručio je Erdogan.

Erdgoanove kritike Njemačkoj stižu nakon što su poslanici u njemačkom saveznom parlamentu Bundestagu u četvrtak usvojili nacrt rezolucije o događajima iz 1915. koja uključuje i izraz “genocid” uz ostale armenske navode.

Zastupnici koji su se obratili prije usvajanja nacrta rezolucije poručili su kako njihov cilj nije optužiti Tursku, već se prisjetiti žrtava i podstaći na pomirenje između Turske i Armenije.

Poručili su također kako i tadašnje Njemačko carstvo snosi odgovornost zbog neintervensianja u tom periodu. Naglašeno je kako danas nije vrijeme da se optuži Turska i njen narod, nego da se ovoj zemlji uputi zahvala jer je svoja vrata otvorila izbjeglicama.

– Šta se dogodilo 1915. godine? –

Početkom Prvog svjetskog rata armenski nacionalisti su iskoristili činjenicu da su Osmanska država i Rusija u rat ušle u suprotnim taborima i savezništvom sa ruskim snagama koristili kako bi osnovali nezavisnu državu Armeniju.

U okupaciji istočne Anadolije ruskoj vojsci su veliku podršku pružile te armenske snage. Grupe Armenaca su istupile iz osmanske i pridružile se ruskoj vojsci.

Armenske jedinice su tako otežavale napredak osmanske vojske, a ujedno i činile zločine nad civilima na područjima koja su okupirali.

Osmanske vlasti su u niz navrata održale sastanke kako bi uvjerile istaknute Armence da spriječe te događaje, ali bez uspjeha. Nakon toga, Osmanske vlasti 24. aprila donose odluku o zatvaranju armenskih pobunjeničkih komiteta i odluku o hapšenju i protjerivanju nekih armenskih vođa. Kasnije će upravo taj datum biti izabran za obilježavanje navodnog “genocida nad Armenima“.

Napadi su nastavljeni uprkos pokušajima osmanske vlasti da se situacija smiri, pa je Osmanska država 27. maja te 1915. godine donijela odluku o iseljavanju armenskog stanovništva koje je ostalo u ratom zahvaćenom području i armenskih snaga koje su sarađivale sa ruskom okupatorskom vojskom.

Tokom migracije veliki broj Armena je izgubio život zbog ratnih dejstava, unutrašnjih sukoba, osvetničkih djela lokalnih grupa, gladi i zaraznih bolesti. Iako su imale plan da migrantima osiguraju humanitarnu pomoć, osmanske vlasti to nisu uspjele zbog ratnih dejstava.

Historijski dokumenti jasno pokazuju da osmanske vlasti nisu planirale, niti željele te tragične događaje i da su kažnjavale sve koji su tom prilikom činili zločine nad armenskim migrantima. Ukazuju i na to da su mnogi umiješani u zločine tokom te velike humanitarne tragedije osuđeni na smrt i pogubljeni i prije završetka rata.