Najnovije istraživanje njemačkih naučnika otkrilo je da svaka pčela ubada na drugačiji način – dok neke oklijevaju, druge odmah napadaju, piše danas DW
Istraživači sa Univerziteta u Konstanzu utvrdili su da se ovi insekti razlikuju po sklonostima u ponašanju kada je riječ o odbrani.
U jednoj košnici u prosjeku živi oko 50.000 jedinki. Pčele imaju različite zadatke: neke prikupljaju hranu, donose vodu, rashlađuju košnicu ventiliranjem krilima, dok druge štite košnicu od neprijatelja.
Alarmni miris
Kada se neko približi košnici i pčela čuvarka ga ubode, ona oslobađa alarmni feromon – mirisni signal koji upozorava druge pčele na opasnost. To privlači i druge pčele koje zatim također počnu da bodu, pri čemu se oslobađa još više alarmnog mirisa.
U takvim situacijama, nisu sve pčele spremne na ubod, jer imaju neku vrstu unutrašnje kočnice. Kada dovoljan broj pčela obavi ubod, ostale prestaju, što ima smisla, jer svaka pčela koja ubode – umire.
Profesor neurobiologije na Univerzitetu u Konstanzu i koautor studije Giovanni Galizia objasnio je da bi previše pčela koje ubadaju moglo da košta košnicu previše jedinki, što pokazuje da roj pčela može da se društveno reguliše.
Naučnici ističu da ponašanje pčela prilikom ujeda u slučaju prijetnje košnici pokazuje da svaka pčela ima svoj identitet.
Za potrebe istraživanja, neurobiologinja Morgana Nuvian i doktorantkinja Kavita Kanan ciljano su hvatale pčele čuvarke iz košnica u Konstanzu.
Kroz različite eksperimente, Nuvijan je pokazala da su neke pčele agresivnije, dok su druge mirnije – što znači da se ponašaju različito kada brane košnicu, piše DW.
Neurobiolozi su u početku očekivali da će pčele pokazati neko prosječno ponašanje, ali su otkrili da neke gotovo uvijek ubadaju, dok druge to čine rijetko ili nikada. Dakle, prosjek ubadanja koji pčelinja populacija ostvaruje zavisi isključivo od sastava tih individualno različitih pčela.
