Zašto neki pušači nikada ne obole od raka pluća, a bolest se pojavi kod nekih nepušača, jedno je od dugogodišnjih pitanja u medicini. Slično je i s rakom kože, koji se ne razvije kod svih osoba izloženih suncu. Nova studija objavljena u časopisu Nature nudi moguće objašnjenje.
Studija pokazuje da naslijeđeni geni značajno utječu na razvoj tumora nakon izlaganja štetnim tvarima iz okoline, prenosi Euronews. Istraživači su otkrili da čak i relativno male naslijeđene genetske varijacije mogu promijeniti način na koji se tumori razvijaju.
Prema njihovim tvrdnjama, novi nalazi ukazuju na potrebu da se naslijeđena genetika i raznolikost populacije uključe u buduće strategije prevencije raka. Nalazi upućuju na to da naslijeđena genetska podloga pojedinca pomaže odrediti koje će se mutacije zadržati, kako će se tumori razvijati te potencijalno kako će reagirati na liječenje.
“Naslijeđeni geni mogu imati veliki utjecaj na razvoj raka”
“Ova studija nudi fascinantne naznake da naši naslijeđeni geni mogu imati veliki utjecaj na razvoj raka nakon oštećenja DNK”, izjavio je Sam Godfrey iz organizacije Cancer Research UK.
“Prvi put smo uspjeli pokazati u kojoj mjeri genetska podloga utiče i na procese mutacije i na putanje koje vode razvoju tumora”, rekao je Duncan Odom, koji je vodio istraživanje na institutu CRUK Cambridge, a sada radi u Njemačkom centru za istraživanje raka (DKFZ) u Heidelbergu.
Istraživači su koristili četiri genetski različita soja miševa kako bi preslikali nivoe raznolikosti slične onima kod ljudi. Zatim su ih izložili identičnim dozama poznatog jetrenog kancerogena, dietilnitrozamina, koji se nalazi u duhanskom dimu i nekim prerađenim namirnicama. Poznato je da on uzrokuje oštećenje DNK u ćelijama jetre, što dovodi do mutacija koje mogu potaknuti rast tumora.
“Buduće strategije prevencije i probira”
Iako su životinje primile istu dozu kancerogena u istoj dobi od 15 dana i u kontrolisanim uslovima, rak se kod njih razvijao različitim evolucijskim putevima, ovisno o njihovoj genetskoj podlozi. Analizirano je gotovo 600 tumora kako bi se rekonstruisao način njihovog razvoja.
Mnogi tumori su na kraju aktivirali iste biološke procese koji potiču rast raka, ali su do tog cilja stigli putem različitih mutacija i genetskih promjena. To sugeriše da naslijeđena DNK ne utiče samo na rizik od raka, već i na način na koji se tumor razvija nakon što se počne formirati.
“Ako genetska podloga utiče i na rizik od raka i na evolucijski put tumora, buduće strategije prevencije i probira morat će uzeti u obzir naslijeđenu genetiku i raznolikost populacije”, rekla je autorica studije Sarah Aitken, docentica na Medicinskom fakultetu Yale, koja je također učestvovala u istraživanju na institutu CRUK Cambridge.
“Moglo bi promijeniti naše razumijevanje nastanka raka”
Naučnici također smatraju da bi naslijeđena genetika mogla uticati na odgovor na terapije usmjerene protiv DNK tumora, uključujući neke oblike hemoterapije i radioterapije.
“Reakcije na lijekove protiv raka vjerovatno se razlikuju ovisno o naslijeđenoj genetici pojedinca, pa ćemo možda morati tome prilagoditi dijagnostiku i liječenje”, dodala je Aitken.
Ako se ovi rezultati potvrde kod ljudi, to bi moglo otvoriti put prilagođenijim pristupima u odabiru liječenja i procjeni rizika.
“Potrebno je još istraživanja kako bismo shvatili šta ovo znači za ljude, ali otkriće bi moglo promijeniti naše razumijevanje nastanka raka i dovesti do boljih i preciznijih načina borbe protiv bolesti”, zaključio je Sam Godfrey iz organizacije Cancer Research UK.
