Psihologinja Leanne ten Brinke decenijama proučava toksične osobine ličnosti. Koje su crvene zastavice na koje treba obratiti pažnju među kolegama na poslu, političarima ili potencijalnim partnerima?
Susret licem u lice s vjerovatnim psihopatom bio je dovoljan da dr. Leanne ten Brinke preispita svoj izbor karijere. Početkom svojih dvadesetih, dok je studirala forenzičku psihologiju u Halifaxu u kanadskoj pokrajini Nova Scotia, volontirala je u uredu za uslovni otpust. Tamo su se održavali sedmični grupni sastanci za seksualne prestupnike koji su izašli iz zatvora, piše Guardian.
„Većina muškaraca pokazivala je kajanje“, kaže Ten Brinke. „Zaista su djelovali kao da razumiju štetu koju su nanijeli.“
Osim jednog.
Program tretmana za njega je, kaže ona, izgledao „kao igra“. Jedne sedmice, tokom rasprave o utjecaju njihovih zločina na žrtve, taj silovatelj ju je gledao, blago se smiješio i počeo govoriti kako njegova žrtva liči na nju – i kako je ona „njegov tip“.
„Očito me pokušavao zastrašiti – i uspio je“, kaže ona.
“Mračne ličnosti”
Zbog toga je odustala od karijere rada s osuđenim kriminalcima. Ipak, ostala je fascinirana takozvanim „mračnim ličnostima“ – prvenstveno psihopatijom, ali i narcizmom, makijavelizmom (manipulacijom i iskorištavanjem drugih) i sadizmom.
Od politike do biznisa i medija, ljudi s takvim osobinama nisu rijetkost.
PROČITAJTE JOŠ “Nizozemska metoda”: Može li vam pomoći da bolje spavate – i poboljšate društveni život?
Sebični, hladni, impulsivni i manipulativni ljudi nalaze se svuda, često djelujući druželjubivo i šarmantno.
„Počela sam shvatati da ove osobine nisu ograničene samo na kriminalni svijet. One postoje u svim aspektima naših života“, kaže ona.
Danas je Ten Brinke vanredna profesorica psihologije na Univerzitetu Britanske Kolumbije u Kanadi. Kaže da takve osobe mogu biti u našim porodicama ili živjeti pored nas. Oni su internetski trolovi. Oni su na poslu, u školama, na čelu institucija i država.
Psihopatija nije „da ili ne“
Danas se psihopatija i drugi poremećaji ličnosti ne posmatraju kao stanje koje neko ili ima ili nema. Umjesto toga, smatra se da postoje na kontinuumu, kaže Ten Brinke.
Procjenjuje se da oko 1% opće populacije ima klinički nivo psihopatije. Druge studije sugeriraju da čak 18% ljudi ima povišene „mračne“ osobine ličnosti.
U zatvorima je udio mnogo veći – oko 20% zatvorenika ima kliničku psihopatiju.
Ironično, takve osobe često su vrlo uspješne u uvjeravanju komisija za uslovni otpust da ih puste na slobodu – upravo zato što znaju biti izuzetno uvjerljive.
Iako većina ljudi nema kliničku psihopatiju, oni s izraženim mračnim osobinama mogu nanijeti veliku društvenu štetu, bilo u kriminalu, politici ili korporacijama.
„I genetika i okruženje igraju ulogu“, kaže Ten Brinke. „To je ohrabrujuće jer znači da promjene u okruženju mogu utjecati na ishode.“
Kod djece se takve osobine ponekad mogu prepoznati vrlo rano – već u dobi od dvije ili tri godine. Rana terapija može pomoći u promjeni ponašanja.
PROČITAJTE JOŠ Zašto biste trebali češće pričati sa strancima? Nauka ima odgovor
Kod odraslih je, međutim, mnogo teže promijeniti samu ličnost – terapija može uglavnom utjecati samo na ponašanje.
Zašto psihopate često završavaju na vrhu
Ten Brinke je kasnije počela proučavati poslovni svijet i otkrila da su mračne osobine ličnosti često zastupljene među menadžerima i liderima.
„Znamo da su takve osobe veoma zainteresirane za moć i status“, kaže ona.
Istovremeno često djeluju: karizmatično, vrlo samouvjereno i uvjerljivo.
Problem je što ljudi često brkaju samopouzdanje s kompetencijom.
Osim toga, takve osobe se češće kandiduju za vodeće pozicije nego prosječni ljudi.
Na jednoj investicijskoj konferenciji Ten Brinke je posmatrala direktora koji je konstantno ponižavao kolege i potencijalne klijente.
„Sve se moralo vrtjeti oko njega. Stalno je prekidao druge.“
Zanimljivo je da je publika bila oduševljena njegovim ponašanjem – jer je odgovaralo stereotipu o „jakom lideru“.
Ipak, istraživanja pokazuju da takve osobine često vode lošijim poslovnim rezultatima.
Zašto nas takvi lideri privlače
Ljudi imaju tzv. „bias istine“ – prirodnu sklonost da vjeruju onome što im se govori.
Ako neko stalno ponavlja da je snažan i sposoban lider, mnogi će mu vjerovati.
Ten Brinke opisuje i tzv. „mračnu spiralu“:
U nesigurnim vremenima ljudi traže snažnog lidera.
Takav lider često stvara još više konflikta i nestabilnosti.
Zbog toga ljudi ponovo traže „snažnog lidera“.
I tako se krug nastavlja.
Kako prepoznati „mračnu ličnost“
Prvi utisak nije dovoljan – važan je obrazac ponašanja kroz vrijeme.
Neki znakovi upozorenja mogu biti:
-često prekidanje drugih u razgovoru
-ljutnja kada njih neko prekine
-ignoriranje ličnih i profesionalnih granica
-stalno ponižavanje drugih
-uživanje u tuđem neuspjehu
-empatije
-pretjerana samouvjerenost
U romantičnim vezama čest je fenomen „love bombing“ – preplavljivanje pažnjom i komplimentima na početku veze.
„Zato je dobro ići polako“, kaže Ten Brinke. „Treba vrijeme da nekoga zaista upoznate.“
Kako se nositi s takvim ljudima
Izbjegavanje svih ljudi s mračnim osobinama nije realno. Umjesto toga, važno je naučiti upravljati odnosom.
Neke strategije uključuju:
Postavljanje jasnih granica
Pravila treba jasno izgovoriti ili zapisati.
Razumijevanje njihovih motiva
Njihovi ciljevi često nisu isti kao vaši.
Korištenje nagrada
Psihopatske ličnosti često su snažno motivirane nagradama, dok kazna na njih ima slabiji efekat.
Komunikacija kroz pitanja
Naprimjer:
„Šta misliš da ti pokupiš djecu u srijedu?“
umjesto
„Moraš pokupiti djecu u srijedu.“
Možemo li svi imati „tamnu stranu“?
Ten Brinke kaže da svi imamo određeni nivo mračnih osobina.
Dobra vijest je da se ličnost može promijeniti.
U jednoj studiji ljudi su četiri mjeseca radili vježbe koje potiču empatiju i zahvalnost – poput izražavanja zahvalnosti nekome s kim su tog dana komunicirali.
Na kraju perioda prijavili su smanjenje mračnih osobina ličnosti.
„Naše ličnosti nisu uklesane u kamen“, kaže Ten Brinke.
Možemo postati:
-manje manipulativni
-više empatični
-brižniji prema drugima
„Svijet zaista ne treba više ljudi s psihopatskim i narcističkim osobinama“, kaže ona.
Ali promjena je moguća – i počinje od svakoga od nas.
