“Gol i bos”, ali jeftino u avion: Nema više sa koferčinom u kabinu
Međunarodna udruga zračnog prijevoza (IATA) odredila je nove, znatno manje dimenzije “ručne” prtljage. Mnogi prijevoznici, uključujući i Lufthansu, su najavili “zanimanje” za ovu smjernicu.
Svi koji često lete znaju kakva se borba obično vodi za prostor u prtljažniku iznad sjedala aviona: osobito po zimi kad se negdje još mora nagurati i kaput, putnici koji posljednji uđu u avion imaju još jedva šansi bilo što nagurati u, zapravo razmjerno velik, prtljažni prostor u kabini.
Na konferenciji organizacije zračnih prijevoznika IATA koja je ovog tjedna održana u Miamiju, određene su nove smjernice za ručnu prtljagu putnika.
Dosad je ručna prtljaga smjela biti visoka 55 centimetara, široka 45 i duboka 25 centimetara. Po novoj smjernici, visina – uključujući i eventualne kotačiće na torbi – bi ostala ista, ali kofer će smjeti biti znatno uži – samo 35 centimetara i tanji – 20 centimetara.
Udruga IATA je praktično glavna institucija zračnog prijevoza i okuplja 251 zračnih kompanija iz čitavog svijeta. Za razliku od propisa koji određuju sigurnost leta, ova smjernica nije obavezna za njene članice i svaka kompanija može privlačiti mušterije i većom prtljagom koja je dopuštena u kabini. Ali to se, kako misli stručnjak za zračni prijevoz Tom Windmuller, neće dogoditi: već pedesetak zračnih prijevoznika je pokazalo “zanimanje” za nove smjernice međunarodne udruge što znači da će, u dogledno doba vjerojatno biti i uvedene.
Nema više sa koferčinom u kabinu
Naravno, to je svakako dodatno opterećenje za putnike. Gužva u kabini je zapravo posljedica politike cijena karata sve više zračnih prijevoznika gdje se za razmjerno malen iznos nudi just flight – samo let, kako glasi stručni izraz u tom sektoru. To znači i naplatu ručne prtljage i na primjer Air Berlin već ima takvu tarifu. Mnoge druge kompanije ipak naplaćuju “samo” sve ostalo – prtljagu, rezervaciju mjesta, osvježenje u avionu… Utoliko se putnike zapravo sili da naguraju sve i svašta u svoju “ručnu” prtljagu kako bi uštedjeli koji euro.
Ali i zračne kompanije su morale uvidjeti kako to nije baš osobito inteligentno rješenje. Kod prtljage, kompanija tako štedi na trošku – i vremenu dok se u zrakoplov ne utovare i nakon toga istovare koferi i prtljaga, ali se onda često ukrcaj putnika oduži u nedogled. Stjuardese često moraju pomagati bakicama da nađu mjesta za tešku koferčinu i svi ostali putnici moraju čekati dok se ta operacija ne završi kako bi uopće došli do svog mjesta. To znači da avion mora duže stajati – a avion koji stoji je avion koji ne zarađuje novac.
Naravno, kod većih zrakoplova bi opcija bila i širenje prolaza. Ali obzirom da su sjedala već ionako smanjena do mjere izdržljivosti (pogotovo za sve deblje stanovništvo), to bi onda značilo izbacivanje čitave kolone sjedala – opcija o kojoj u zračnim kompanijama niti ne razmišljaju.
Manja prtljaga znači i manju ukupnu težinu, a to znači i manje goriva koje avion troši i to je opcija koja svakako zanima prijevoznike
Udruga IATA mjeru manje ručne prtljage obrazlaže mjerama sigurnosti: ako bi se doista nešto dogodilo, čak i oni koji bi preživjeli prisilno slijetanje zrakoplova, jedva da bi imali šansi od kofera koji bi im letjeli preko glave.
Teško da bi mogli i izaći iz, najvjerojatnije zadimljenog zrakoplova od “sitnica” koje su putnici nagurali u prostor ispod sjedala ispred sebe.
Ali teško se oteti dojmu da je i tu opet razlog – dobit: 55x35x20 je još uvijek dovoljno za prijenosno računalo, nekoliko važnijih dokumenata, jednu košulju i donji veš poslovnih putnika koji nekamo idu na jedan dan, ali nipošto ne putnicima koji idu na odmor ili u duži posjet rodbini. Oni dakle – trebaju platiti za svoj kofer.
I dok se zato mnogi putnici nemaju čemu radovati ovim propisima IATA, u jednom gospodarskom sektoru su vjerojatno letjeli čepovi pjenušca nakon ove odluke udruge zračnih prijevoznika. Naravno, kod proizvođača torbi i prtljage jer će sad svi morati kupovati nove torbe kako bi i na njima mogla stajati naljepnica “IATA Cabin OK”.
