“Osveta vlasti RS”: Samohrane majke prve žrtve podrške grupi “Pravda za Davida”

Petnestak osoba zaposlenih u entitetskim institucijama i ustanovama Republike Srpske u Banjaluci nakon oktobarskih izbora, na kojima je potvrđeno da će SNSN ostati na vlasti u Republici Srpskoj, dobilo je rješenja o premještaju na nova radna mjesta u druge gradove, piše Žurnal.

Njihov jedini grijeh je to što su od samog početka podržali porodicu ubijenog mladića Davida Dragičevića, dolazeći na skupove„Pravda za Davida“, koji na banjalučkom Trgu Krajine neprekidno traju od 26. marta ove godine. Indikativno je da su se na udaru vlasti RS našle uglavnom samohrane majke, koje su jedna od najranjivijih kategorija stanovništva, što samo po sebi govori o beskrupoloznosti i nemilosti establišmenta u Republici Srpskoj.

Vladinka Tomičić, diplomirani pravnik, zaposlena u MUP-u RS, dobila je rješenje o premještaju u Prijedor. Samohrana je majka, isto kao i njega radna koleginica Dragana Kljajić, koja je dobila rješenje da iz Banjaluke ide u Mrkonjić Grad. Dvojica policajaca MUP RS, koji su dolazili na Trg Krajine mimo radnog vremena kako bi podršali porodicu Dragičević, premješteni su u policijske stanice van Banjaluke.

Aleksandra Vranješ, službenica u Ministarstvu prosvjete i kulture, dobila je rješenje da ide u Gradišku, a jedna od radnica u Vladi RS premještena je čak na Jahorinu.

Danijela Došen – Ratešić, jedna od vodećih aktivistkinja grupe „Pravda za Davida“, pod pritiskom je dala otkaz svom poslodavcu (privatna firma) i ostala bez posla još 5. oktobra.

LJUTNJA ZBOG UPITA OMBUDSMENA

Sva rješenja o hitnim premještajima na nova radna mjesta urađena su po istoj matrici, zbog navodnog naprasno povećanog obima poslova u mjestima gdje su ovi uposlenici entitetskih institucija prebačeni. Riječ je o notornoj neistini. Potvrdilo se da je navodni „povećan obim poslova“ bio tek pokriće za šikaniranje ljudi, koji smatraju da im niko ne može zabraniti da misle svojom glavom i da imaju pravo da u slobodno vrijeme budu tamo gdje misle da treba, u ovom slučaju na skupovima „Pravda za Davida“.

Svi koji su dobili rješenja o premještaju krenuli su u pravni borbu sa sistemom i iskoristili mogućnost odlaska na bolovanje. Na njihova radna mjesta nije upućen niko drugi, mada se tvrdilo da je obim poslova toliki da traži hitnu reakciju institucija.

Brankica Stupar, zaposlena u Zavodu za statistiku RS, zbog nezakonitog rješenja žalila se i Ombudsmenu za ljudska prava BiH, koji je od direktora Zavoda za statistiku RS Jasmina Komića tražio izjašnjenje o ovom slučaju.

Komićev odgovor instituciji Ombudsmena BiH je, najblaže rečeno, sraman. Umjesto da prizna grešku, jer je postupio protivno Zakonu o radu i drugim pozitivnim zakonskim aktima, Komić je osuo „drvljem i kamenjem“ po Stuparevoj, navodeći kako njena žalba o premještaju „ima sve elemente nedostojne državnog službenika“ i kako je „lišena bilo kakve etike i pristojnosti, koje žalba, kao pravno sredstvo, treba da sadrži“.

Komić u odgovoru Ombudsmenu, što je i očekivano, negira da se radi o odmazdi zbog građanskog aktivizma Stupareve i činjenice da je mjesecima prisutna na skupovima „Pravda za Davida“, a sve argumentuje navodom da o tome nema ni slova u Rješenju o njenom premještaju iz Banjaluke u Doboj. Naravno da Komić u Rješenju nije naveo stvarne razloge premještaja, već je malicizno, i po nalogu iz vrha vlasti, našao pokriće u navodno povećanom obimu poslova Odjeljenja Zavoda za statistiku u Doboju, pozivajući se na Zakon o državnim službenicima, koji je, kako je naveo, lex specialis, kada su u pitanju prava, odgovornosti i status državnih službenika. Čak i da je Komić u pravu, a nije, jer je prekršio niz procedura i Zakon o radu, kao krovni zakon koji reguliše radnička prava, kao i ostali poslodavci uposlenika u javnim institucijama koji su dobili rješenja o premještaju, postavlja se pitanje po kom kriterijumu su odabrali upravo ove državne službenike. Nema sumnje da su svjesno birane osobe koje su podržale porodicu Dragičević i aa su targetirane samohrane majke, računajući da će one biti najlakše „slomljene“.

RJEŠENJE O PREMJEŠTAJU TAJNI DOKUMENT!?

Direktor Zavoda za statistiku RS Stuparevoj zamjera što je potražila pravnu zaštitu, čak i to što se obratila Ombudsmenu za ljudska prava. Po njemu, najbolje je joj je bilo da ćuti i trpi i radi što joj se naredi, ma koliko je to koštalo. A košta mnogo, jer je, kao i ostali koji su kažnjeni kao ona, izložena daljim pritiscima, stresu i finansijski ugrožena, jer zbog odlaska na bolovanje svi imaju znatno umanjena primanja.

Komić je u odgovoru Ombudsmenu prećutao da je pobjegao iz prostorija Zavoda za statistku kada je Stupareva zatražila razgovor s njim kako bi joj obrazložio razloge za premještaj, što je bila njegova dužnost prije donošenja Rješenja. On zamjera Stuparevoj i to što je o svojoj muci javno progovorila, mada je Zavod za statistiku javna, a ne privatna institucija, zbog čega tajnost, osim profesionalnih tajni, tajnosti podataka trećih lica i javna uprava ne mogu stajati u istoj rečenici.

Šokantno je da je Komić tvrdi kako Brankica Stupar nije javno smjela da progovori o Rješenje o premještaju, jer je to interni akt Zavoda za statistiku, koji je, kako je naveo, bez saglasnosti poslodavca nije smjelo pojaviti na društvenim mrežama i portalima.