Apatija, koju karakteriziraju manjak motivacije, ravnodušnost i gubitak interesa za aktivnosti koje su nekada pričinjavale zadovoljstvo, može biti važan signal da se u organizmu ili psihi događa nešto ozbiljnije. Iako se često povezuje s depresijom, stručnjaci upozoravaju da se radi o simptomu koji može pratiti različita neurološka i psihička stanja.
Kako prepoznati apatiju?
Prema stručnjacima, apatija se ne smatra zasebnom bolešću, već simptomom poremećaja raspoloženja ili kognitivnih funkcija.
Najčešći znakovi uključuju:
gubitak interesa za aktivnosti koje su ranije pričinjavale zadovoljstvo,
smanjenu inicijativu i motivaciju,
poteškoće s koncentracijom,
smanjen libido,
osjećaj konstantnog umora.
Apatija je česta kod osoba koje boluju od Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti, ali se može javiti i kod osoba koje pate od depresije.
Apatija nije isto što i depresija
Iako su ova dva stanja često povezana, stručnjaci ističu važne razlike.
Osobe s depresijom uglavnom i dalje prepoznaju vrijednost porodičnih i prijateljskih odnosa, čak i kada nemaju energije za druženje. S druge strane, osobe koje pate od apatije mogu potpuno izgubiti interes za društvene kontakte i više ne osjećati njihovu važnost.
Šta uzrokuje apatiju?
Apatija se javlja u velikom broju stanja koja zahvataju moždanu koru, dio mozga odgovoran za mišljenje, emocije, učenje i ponašanje.
Najčešće se povezuje sa:
Alzheimerovom bolešću,
Parkinsonovom bolešću,
traumatskim povredama mozga,
moždanim udarom,
shizofrenijom,
blagim kognitivnim oštećenjima.
Naučnici smatraju da važnu ulogu ima poremećaj u funkcionisanju dopamina, neurotransmitera koji utiče na motivaciju, raspoloženje i osjećaj nagrade.
Kako se postavlja dijagnoza?
Prije postavljanja dijagnoze ljekar će obaviti detaljnu procjenu zdravstvenog stanja i pokušati isključiti druge poremećaje, posebno depresiju.
Da bi se apatija mogla dijagnosticirati, simptomi moraju trajati najmanje četiri sedmice i zahvatiti najmanje dvije od tri ključne oblasti:
smanjenu inicijativu,
smanjen interes za aktivnosti i okolinu,
smanjene emocionalne reakcije.
Može li se liječiti?
Ne postoji lijek koji je posebno namijenjen liječenju apatije, pa se terapija uglavnom usmjerava na osnovni uzrok.
Liječenje može uključivati:
lijekove za osnovnu bolest,
fizikalnu terapiju,
kognitivnu rehabilitaciju,
kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT),
postavljanje jasnih i ostvarivih ciljeva,
repetitivnu transkranijsku magnetsku stimulaciju (rTMS) u određenim slučajevima.
Stručnjaci upozoravaju da apatija često ne reaguje dobro na antidepresive, a neki lijekovi mogu čak pogoršati simptome.
Kako se nositi s apatijom?
Iako može značajno uticati na kvalitet života, određene navike mogu pomoći u svakodnevnom funkcionisanju.
Preporučuje se:
postavljanje malih i dostižnih ciljeva,
uspostavljanje redovne dnevne rutine,
traženje podrške porodice i prijatelja,
uključivanje u grupe podrške,
isprobavanje novih aktivnosti i hobija.
Ako primijetite da gubitak interesa, ravnodušnost ili nedostatak motivacije traju sedmicama i ometaju svakodnevni život, važno je potražiti stručnu pomoć jer apatija može biti znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema.
