Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Žurnal

Kad je snimak (ne)zakonit: Na slobodu nakon snimljenog krivičnog djela

Foto: Screenshot/Arhiv
Asim Sarajlić i Milan Tegeltija

Kada je i zašto snimak, koji razotkriva krivično djelo, neupotrebljiv za sud i kada je sačinjavanje takvih snimaka krivično djelo, pitali smo pravne stručnjake

Posljednjih godina imali smo priliku vidjeti i čuti brojne snimke koji su razotkrili razne kriminalne radnje od načina zapošljavanja u pravosuđu, do političke kupovine glasova i prodaje diploma. Akteri ovih snimaka, osim moralne osude javnosti, nisu snosili nikakvu krivičnu odgovornost.

Kada je i zašto snimak, koji razotkriva krivično djelo, neupotrebljiv za sud i kada je sačinjavanje takvih snimaka krivično djelo, pitali smo pravne stručnjake, piše Žurnal.

Tužilac Josip Aničić podsjeća da je KZFBiH propisao krivično djelo neovlašteno snimanje slike, kada se to učini bez pristanka osobe koja se snima i u njenim prostorijama.

Utvrditi cilj snimke

„Dakle, nema kaznenog djela ako je snimka sačinjena na javnom mjestu. Pojam „u njezinim prostorijama“ podrazumijeva sve one prostorije koje snimana osoba svakodnevno koristi kao što su kuća, stan, ured i slično… Te prostorije su nedostupne širem krugu osoba s aspekta zaštite privatnog života snimane osobe“, kaže Aničić, te naglašava da sud ne može svoju odluku temeljiti na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima ratificiranih u BiH.

„S druge strane, smatram da je bitno utvrditi cilj snimke i proporcijalnost između prava snimane osobe (prava na privatni i obiteljski život) i prava i obveze države da goni i kažnjava počinitelje kaznenih djela”, ističe Aničić.

Poređenja radi, navodi da je u Kaznenom zakonu Republike Hrvatske decidno navedeno da se ne smatraju nezakoniti dokazi pribavljeni povredama ljudskih prava i sloboda, ako je riječ o teškim kaznenim djelima iz nadležnosti županijskog suda, kod kojih interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom prava“.

„Ako je snimak zakonit, ako je prošao test legitimnog cilja i proporcijalnosti, na njemu se može zasnivati sudska odluka“, zaključuje Aničić.

Podsjetimo na snimak „Potkivanje“ – glavni akter bivši predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija nikada nije krivično odgovarao. Ali, nakon što je objavljen i drugi snimak u kojem obećava posao u pravosuđu, usljed pritiska javnosti i dijela pravosudne zajednice, podnio je ostavku na tu funkciju. S druge strane, Nermin Alešević koji je sačinio snimak kako bi pokazao na koji način funkcioniše bh. pravosuđe optužen je za davanje mita, ali je i pravomoćno oslobođen jer je sud utvrdio da je većina dokaza Tužilaštva BiH nezakonita, pa između ostalog i snimak susreta sa Tegeltijom.

Sudija Goran Radević tada je kazao da se ovaj snimak ne može koristiti kao dokaz jer se radi o neovlaštenom snimanju, te je napomenuo da u BiH, za razliku od nekih evropskih zemalja, nije moguće koristiti ovakve snimke u slučaju javnog interesa.

Pogrešno dokumentovan “snimak”

Dr. Sc Sandi Dizdarević, docent na predmetima kriminalistički intervju, kriminalistička psihologija kaže da su Zakon o krivičnom postupku i silogistička kriminalistika vrlo jasni, a što potvrđuje sudska praksa ili neprihvatanje dokaza: „Da bi audio ili audio-video ili video snimak bio prihvaćen kao dokaz u krivičnom postupku on mora biti izuzet u skladu sa zakonom i procesno pravno formiran u skladu sa zakonom o krivičnom postupku i pravilima silogističke kriminalistike, odnosno ispravno tretiran u lancu čuvanja dokaza“.

Pojašnjava da to znači da istražitelji po saznanju o postojanju audio-video snimka kojima je snimljeno krivično djelo ili bilo koji segment koji se odnosi na krivično djelo imaju nekoliko mogućnosti. Prva je da taj snimak izuzmu u sklopu uviđajnih radnji. Druga situacija je kada se dođe do saznanja da postoji snimak, onda postoje zakonite mogućnosti da prilikom saslušanja svjedok dobrovoljno preda snimak ili da se on izuzme po naredbi suda. U oba slučaja se izdaje potvrda i sačinjavaju se zapisnici.

Kada se snimak izuzima sa snimača, prema ZKP-u, u njegovom izuzimanju učestvuje stručna osoba i to su forenzičari. On se kao takav mora ispravno snimiti i zapakovati u forenzički propisane uvjete, kako ne bi došlo do kontaminacije.

„Situacija u kojoj građani svakodnevno snimaju nekoga ili nešto ili kada postaju žrtve nekog krivičnog djela ili su uvedeni u krivično djelo poput traženja ili davanja mita, razgovore i susrete audio video snimaju ili audio snimaju prijetnje, ne mogu se koristiti kao dokaz jer se ne mogu izuzeti u skladu sa odredbama ZKP-a”, navodi Dizdarević, te ističe da je građanin dužan prijaviti krivično djelo, a temeljem prijave i njegove izjave istražitelji, uz obrazloženi prijedlog tužiocu i njegovim odobrenjem, odnosno odbrenjem suda, mogu biti snimati i tada su snimci zakoniti.

Dalje navodi da je jedan od posljednjih primjera iz sudske prakse u kojem je pogrešno dokumentovano na temelju čega su optuženi i oslobođeni jeste slučaj jednog visokog političara iz Sarajeva.

Iako nije precizirao, podsjetimo da se radi o predmetu „Snimak“ i oslobađajućoj presudi visokopozicioniranom članu SDA Asimu Sarajliću, te Sabahudinu Delaliću i Muhamedu Šehoviću. Snimak je sačinio Velid Tvrtković i on razotkriva način djelovanja SDA i kupovinu glasova, ali ga je Općinski sud u Sarajevu, kao prvostepeni sud, proglasio „nezakonitim“.

„Sporni snimak je nastao na nezakonit način tako da sud ne može zasnivati svoju odluku na povredama ljudskih prava i sloboda“, kazala je sutkinja Amela Skrobo Kadrić. Da je snimak nezakonit sud je utvrdio zbog činjenice što je svjedok Tvrtković, što je i sam potvrdio, ostavio upaljen mobitel u jakni i nakon što je ušao u “tuđi” prostor – automobil, snimao razgovor bez znanja prisutnih.

Uložena žalba

S druge strane, iz Tužilaštva KS za Žurnal kažu da su uložili žalbu na presudu „zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, zbog povrede Krivičnog zakona i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“. Podsjećaju da su tokom glavnog pretresa saslušali tri svjedoka i tri vještake, te izveli oko 100 materijalnih dokaza.

Vezano za ovaj predmet u javnosti, ali i pravosudnoj zajednici su podijeljena mišljenja – pojedini smatraju da je istraga tužilaštva trebala biti sveobuhvatnija i da je ovaj snimak trebao poslužiti samo kao polazna tačka u dokazivanju, ne samo kupovine glasova nego i drugih koruptivnih radnji u SDA, mada ima i onih koji su mišljenja da je obrazloženje suda sramotno i da se šalje loša poruka građanima.

U ovom predmetu se čeka odluka po žalbi.

Sandi Dizdarević naglašava da snimci mogu biti dokaz kada je ispoštovana procedura izuzimanja i dokumentovanja, te poštivanja lanca čuvanja dokaza: „Kao takvi oni mogu biti vrlo važni dokazi, ali na temelju takvog dokaza je teško osuditi nekoga. Može se kazati da su takvi dokazi neksus koji omogućava provođenje daljih radnji poput vještačenja s ciljem utvrđivanja bitnih činjenica i dobivanja odgovora na kriminalistička pitanja: kada se desilo, šta se desilo, koliko je osoba učestvovalo, način na koji je izvršeno, pa sve do utvrđivanja identiteta počinitelja“.

Pravni stručnjaci, ali i medijski radnici s kojima smo razgovarali, upozoravaju da treba biti pažljiv pri javnoj objavi audio i video snimaka, provjeriti izvor od kojeg ti snimci dolaze, da li se radi o montaži, jer to na koncu može prouzrokovati i inkriminaciju onoga ko objavi jedan takav snimak.

Žurnalova priča pomogla istrazi

Jedan od sudskih predmeta koji je rezultat audio snimke telefonskog razgovora jeste onaj protiv Razima Halkića pred Općinskim sudom u Bihaću. On je optužen da je kao predsjedavajući Skupštine USK i zastupnik SDP-a u Skupštini USK zastupniku Zikriji Durakoviću usmeno ponudio i obećao poziciju direktora Direkcije za ceste u USK u zamjenu za glas na odluku o budžetu USK za 2021. godinu. Telefonski razgovor u kojem Halkić govori o trgovini pozicijama u zamjenu za podršku vlasti putem aplikacije call recoreder, prema vlastitom priznanju, snimila je Zineta Duržić, o čemu je Žurnal ranije pisao.

Ono što ovaj predmet razlikuje od mnogih drugih, od kojih su neki vođeni pred sarajevskim sudovima, jeste to što u ovom slučaju nije sporna autentičnost, niti vjerodostojnost snimka. Prije nego su ušli u optuženje, Tužilaštvo USK je sa BH Telecomom provjerilo telefonske brojeve i utvrđeno je da oni pripadaju Halkiću i Durdžić, potvrđeno je u kojem periodu su komunicirali, a naredbom suda je od Durdžić izuzet mobitel na kojem je bio snimak.

Podsjetimo i na Žurnalovu istraživačku priču iz 2019. u sklopu koje smo sačinili video-snimak s ciljem razotkrivanja lanca preprodavača diploma iz Sanskog Mosta.

Rezultat toga je sudski proces, zatvaranje Centra za obrazovanje odraslih Multilingua koji je izdavao te diplome, te mnogo veći predmet organiziranog kriminala u kojem je otkriveno oko 300 takvih diploma.