FakTTest

Almir Panjeta

I HORS JE OD NAS DIGAO RUKE: Kako smo propali k’o asfalt na Vranduku

16/06/2019

Sve u ovom tekstu, nažalost, u potpunosti je tačno, nije šala ni satira, već naša svakodnevnica u kojoj živimo crtić “A je to?!” i gdje je put do 200 kilometara udaljenog mora “garavim vozom za Ploče” još uvijek moguć samo u Fazlinoj pjesmi.

Svaki tekst u kojem bi neko želio pisati o kvalitetu putne komunikacije u BiH može da počne i završi s podatkom zvanično objavljenim prošle godine u Državnoj strategiji nadzora nad opojnim drugama, sprečavanja i suzbijanja zloupotrebe opojnih droga u BiH:

“Krijumčari heroina u velikom dijelu zaobilaze BiH zbog loše putne komunikacije i konfiguracije terena.”

Kažu u svakom zlu ima i nešto dobro, a nama je, ako ništa, dobro to što nas veliki tokovi heroina zaobilaze pa se, navedeno je u strategiji, “heroin uglavnom krijumčari u kamionima i autobusima koji idu iz jugoistočne Azije u Tursku, Bugarsku, Srbiju i Hrvatsku”.

Vijest je tada objavljena u brojnim medijima u BiH, a odjeknula je i u regionu, pa se prosječan čitalac sigurno zaopitao kakva je to zemlja koju zbog loših puteva čak i krijumčari heroina zaobilaze.

Kakva je, možemo se uvjeriti svaki dan izbjegavajući bar veće rupe na cestama širom BiH, jer je u one manje nemoguće ne upasti, stojeći satima u kolonama izazvanim sudarom jer alternativnih pravaca uglavnom nema ili su takvi da se ni avanturista Bear Grylls ne bi usudio njima krenuti, a posebno čekajući satima na prolaz kroz tunel Vranduk kroz koji se “saobraćaj odvija naizmjenično”.

Normalno da nikome neće pasti napamet da s punim kamionom “horsa” krene kroz Vranduk ili okolnim putem kroz Nemilu i ‘trucka’ se prvo kilometar preko ‘najtruckavijeg’ puta ikad, pa onda dalje kroz “Zonu sumraka” gdje ga još neko može presresti i još mu oteti drogu pa valja onda šefovima “na oči”…

Da stvar bude zanimljivija, kada je objavljeno da su radovi na asfaltu završeni i kada se očekivalo olakšanje, nije se vijest kako treba ni proširila društvenim mrežama, a već nas je stigla nova: Novopostavljeni asfalt je nakon samo nekoliko sati jednostavno propao. Nemoguće se ne zapitati da li su u planiranju i izvođenju radova učestvovali čuveni majstori Pat i Mat iz crtića ‘A je to?’, mada teško da bi i oni koji su poznati po raznim majstorijama bili sposobni da uprskaju na tom nivou.

Ako ništa, možda nam ova situacija obogati govor pa se za nekoga koga “godine nisu mazile” uz onu već izlizanu frazu “Prop’o k’o kauč” uskoro uveden i novi izraz “Prop’o k’o asfalt na Vranduku”!

Ima toga još: Željeznice. Neko bi pomislio da će država u kojoj je putna komunikacija katastrofalna možda nešto uraditi po planu pruga – trase odavno prokopane, bila Omladinska radna akcija “Šamac-Sarajevo”, pa bila još jednom, šine jesu “Propale k’o asfalt na Vranduku” (evo i prve upotrebe op.a.), ali nije da nema prostora da se poprave, obnove, da i ovo malo vozova što saobrtaća može ići brže od 60 kilometara na sat. Ali jok, kod nas više ni vozovi ne polaze pa i Žera može povući istoimenu pjesmu jer nema bojazni da neće čekati, a ako je djevojci iz pjesme baš stalo da ode onda neka razmisli o alternativnim rješenjima.

A i kad vozovi pođu – dobace do Čapljine. Tako su nas iz Željeznica FBiH neki dan obavijestili da će od 15. juna biti moguće “Brzim vozom do mora”, a ispod sitan tekst: Voz saobraća do Čapljine, dalje će “putnici u tom periodu na stanici Čapljina ostvarivati vezu na autobusku liniju za Neum, Makarsku i Split autobusima Autoherca d.o.o. Grude”. Tom logikom je onda moguće i tolejbusom s Bistrika do Beča, samo prošetate od okretaljke na Dobrinji do aerodroma i sjednete u prvi avion za Beč.

Iz Željeznica FBiH su se potrudili da morska avantura bude zanimljivija pa tako u tekstu dalje stoji kako “povratak autobusima iz pravca Splita i Makarske nije obezbijeđen”!

Sve u ovom tekstu, nažalost, u potpunosti je tačno, nije šala ni satira, već naša svakodnevnica u kojoj živimo crtić “A je to?!” i gdje je put do 200 kilometara udaljenog mora “garavim vozom za Ploče” još uvijek moguć samo u Fazlinoj pjesmi.

Čitava priča bila bi možda i smiješna da se u zemlji sa daleko najmanje izgrađenih kilometara autoputa u regionu (jedino je Crna Gora iza), u proteklih desetak godina po osnovu akciza od građana nije prikupilo oko osam milijardi maraka koje nisu namjenski usmjerene već su se “raspršile” kroz budžetsku potrošnju, takoreć’ – Propale k’o asfalt na Vranduku…


“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“

Komentari

Autor: Almir Panjeta

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.