Navršilo se 18 godina od najvećeg masovnog ubistva u Bosni i Hercegovini nakon rata kojeg je počinio u Lipnici kod Tuzle Tomislav Petrović.
Petrović je 29. maja 2008. godne ujutro u 6,00 sati u zaseoku Trstje u Gornjoj Lipnici, u gradskom autobusu i u dvije kuće hladnokrvno pucajući iz pištolja, usmrtio šest osoba, svojih rođaka i komšija.
Kantonalni sud u Tuzli Tomislava Petrovića osudio je na 40 godina zatvora. Uslijedila je žalba na presudu. Vrhovni sud Federacije BiH poništio je presudu Kantonalnog suda proglasivši Tomislava Petrovića neuračunljivom osobom i odredivši mu mjeru obaveznog liječenja u odgovarajućoj psihijatrijskoj ustanovi.
Do otvaranja bolnice za psihijatrijsku forenziku na Sokocu, Petrović je privremeno bio “zbrinut” u KPZ-u Zenica.
Petrović je umro u jesen 2022. godine.
U arhivi Infobiroa pronašli smo tekst u kojem je objavljen njegov iskaz nakon hapšenja. Tekst autora Avde Avdića je objavljen u magazinu Start u junu 2008. godine.
Prenosimo ga u cjelosti i bez intervencija
Iskaz Tomislava Petrovića, šesterostrukog ubice iz Lipnice
On me tjerao da ubijam!
“Ja, Tomislav Petrović, tog sam dana, kao i prethodnog, osjećao glas u stomaku koji mi je govorio koje ljude trebam ubiti, jer se oni svete mojoj ženi i djeci. Tog jutra sam uzeo pištolj i dva okvira i krenuo na stanicu sa suprugom. ON iz stomaka mi je govorio da stanem i sačekam da i Mara uđe u autobus. I govorio mi je još: Uđi i prvo ubij vozača da ne pobjegne, a zatim pobij putnike! Tako sam i učinio.
Nakon toga sam otišao do kuće Ivine. Nisam razvalio vrata. Otvorio mi ih je i ja sam ga ubio. Onda sam otrčao i do kuće Mije i Kaje Petrović, jer sam imao isti osjećaj i za Miju i za Kaju. I prije mi je to iz stomaka govorilo da se to tako treba desiti. A ti su se glasovi počeli javljati nekad u ljeto prošle godine.
Liječio sam se prvo u Gračanici, u ordinaciji nekog Srabovića koji ima ordinaciju i skida crnu magiju i slične stvari. Kasnije sam se liječio i u Zagrebu, kod pravog ljekara. Primio sam terapiju koje sam se nekoliko mjeseci pridržavao. Dok sam bio u bolnici osjećao sam se bolje. Ali kad sam izašao iz Jankomira glasovi su se opet pojavili. I govorili mi koga trebam ubiti.
Nisam imao nikakvih problema sa ubijenim komšijama, osim nekih sitnih malih sporječkanja koje sam posebno imao sa Mijom, ali sam ga ignorisao da ne bi došlo do većih problema. Ne mogu reći da li su supruga ili djeca imali nekih problema s njima.
Sada sam svega svjestan. Znam šta sam počinio. Žao mi je i kajem se. Osjećam da to nisam bio ja. Ali ti glasovi mi se javljaju i ja prosto ne mogu da vjerujem u to, ali znam da ih čujem. To je nešto jače od mene. I to je sve što imam da kažem.”
Glas iz stomaka
A onda se, opet, iz stomaka Tomislava Petrovića javio ON i upitao jednog od prisutnih policajaca:
“Kako si?”
Pogled mu je bio poluludački.
“Krv mi se ledila. Bila su nas deveterica, a opet me bilo strah”, prepričava R. C., čovjek kojeg su s pola metra ravno u oči gledali Tomislav Petrović i ON.
ON, glas iz stomaka, nije bio prisutan onog dana kad su Tomislava Petrovića izvodili iz zgrade Kantonalnog tužilaštva Tuzla, pred čijim vratima je stajao i autor ovog teksta. Zato me, možda, i nije bilo strah. Ali, iskreno, prepao sam se u četvrtak ujutro kada me kolega Almir Šećkanović nazvao i rekao:
VEZANI Katastrofa uništila Titov plan: Jugoslavija je planirala izgradnju četiri nuklearne elektrane
“Pobjegao Tomislav Petrović. Možeš li išta provjeriti?”
Ne, nije pobjegao. Neko svjesno stvara paniku. Policija me od jutros (četvrtak, op. a.) zove. Građani su zvali i njih da prijave bjekstvo. Čak se pojavila priča da je Petrović prijetio nekim učenicima u Lipnici. Naravno, to nije istina”, smirivao je Damir Alić, kantonalni tužilac koji vodi istragu protiv Tomislava Petrovića, šesterostrukog ubice iz Gornje Lipnice.
Ko je trebao biti sljedeća žrtva?
“Dana 29. maja 2008. godine, oko 5 sati i 45 minuta, u Lipnici, u mjestu Trstje, općina Tuzla, Tomislav Petrović je iz svoje kuće izašao s pištoljem marke CZ, kalibra 7,62 mm, i bez ikakvog razloga i povoda, u cilju da usmrti putnike iz autobusa GSP-a Tuzla koji saobraća na liniji Tuzla–Trstje, a koji se nalazio zaustavljen na autobuskoj stanici, ispalio dva hica prvo u vozača autobusa Mursela Čolića i ranio ga, a zatim hicima u glavu usmrtio putnike Niku Petrović, Maru Petrović i Dragicu Markanović.
Potom je izašao iz autobusa i u istom cilju, bez razloga i povoda, otišao do kuće Markanović Ive u istom selu, razvalio ulazna vrata na njegovoj kući i u prostoriji WC-a usmrtio Markanović Ivu pucajući mu u glavu i tijelo, a potom i do susjedne kuće u kojoj su se nalazili njegovi prvi rođaci, bračni par Petrović Mijo i Petrović Kaja, te odmah na terasi njihove porodične kuće sa najmanje dva hica usmrtio Petrović Miju, a kada je Petrović Kaja čula hice, istu je sa najmanje tri hica usmrtio na ulaznim vratima njihove porodične kuće.
Nakon toga je otišao do svoje kuće, uzeo svoje putničko motorno vozilo Jetta i odvezao se prema Lipnici, gdje se u međuvremenu na putu sudara sa putničkim motornim vozilom marke Golf I, u Lipnicu dolazi pred kuću vlasništvo Čanić Mirka gdje četiri puta puca iz pištolja u putničko vozilo marke Passat bijele boje, u rezervoar istog, a zatim uzima upaljač i pokušava zapaliti to auto, nakon čega na mjesto događaja dolazi policija i lišava ga slobode”, objašnjava tužilac Alić.
Mirko Pantić je, dakle, trebao biti sljedeća žrtva?
“On je trebao biti sljedeći. I najvjerovatnije bi bio, da nije naišla patrola policije. Zbog toga ja moram sada da pohvalim i policajce koji su uhapsili Petrovića. Ko zna gdje bi se zaustavio?”, pita se Alić.
Metak u glavu
U džepovima Tomislava Petrovića, prilikom hapšenja, pronađeno je osam metaka. Petnaest ih je potrošio za šest ubistava i jedno teško ranjavanje.
Obdukcija je pokazala da je svih šest žrtava dobilo metak u glavu, a da je samo Dragica Markanović ubijena iz apsolutne blizine (prislanjanjem pištolja na glavu). Ubica je, dakle, bio odličan strijelac. Komšije kažu da je iza svoje kuće imao postavljenu metu i da je mjesecima prije zločina vježbao gađanje. No, niko od njih nije našao za shodno da ga prijavi.
Istina, dan prije ubistva, Tomislavova svastika, na molbu svoje sestre, odnosno njegove supruge Mare, prijavila je prijetnje Hitnoj pomoći u Lipnici. Prijava nije proslijeđena policiji.
Šta kaže zakon?
“Ukoliko je prijavu podnio bliži srodnik ili uži član porodice, prijava je morala biti proslijeđena policiji. Pitanje je, međutim, da li je svastika uži član porodice?”, objasnio je na dan masakra kantonalni tužilac Alić.
Hitna pomoć u Lipnici je, dakle, čista. Ali šta je s policijom? Kako je moguće da osoba koja ima psihički poremećaj posjeduje vatreno oružje sa urednom dozvolom? Na to bi pitanje trebali odgovoriti prvi ljudi MUP-a Tuzlanskog kantona.
Tomislav Petrović je već odgovorio na neka pitanja. Od ljeta prošle godine mu se iz stomaka javlja ON. U januaru se zbog NJEGA liječio u Jankomiru i bilo mu je dobro. A nije mu bilo dobro u augustu prošle godine kad se liječio kod parapsihologa Ahmeta Srabovića, koji mu je skidao crnu magiju i koji se, suprotno članu 247. Krivičnog zakona FBiH, bavi nadriliječništvom.
“Znamo da se Petrović liječio kod nekih hodža i parapsihologa i sad provjeravamo detalje”, priznao nam je tužilac Alić, te dodao da bi neki nadriljekari zbog toga mogli biti saslušani.
Imaju li oni veze sa onim što Tomislav Petrović naziva ON?
Srabović: Baš me briga što je ubio šestero ljudi
Saznavši da se Tomislav Petrović liječio kod njega, pozvali smo samozvanog doktora alternativne medicine Ahmeda Srabovića:
“Gospodine Sraboviću, da li se Tomislav Petrović liječio kod Vas?”
“Ne znam. Ne sjećam se. Ko je to?”
Tomislav Petrović je šesterostruki ubica iz Lipnice. Kazao je da se kod Vas u augustu liječio od crne magije.
“Nemam pojma, zaista. Ne sjećam se svih pacijenata.”
“Mi ćemo Vam poslati njegovu fotografiju, pa se pokušajte sjetiti.”
“Možete poslati fotografiju, ali Vam neću ništa odgovoriti.”
“Zbog čega?”
“Zato što o tome ne govorim.”
“Ali čovjek je ubio šestero ljudi.”
“Baš me briga što je ubio šestero. To me ne interesuje.”
