Mnogi savremeni roditelji osjećaju hroničan umor i nedostatak sna, posebno tokom prvih godina djetetovog života. Ipak, istraživači sve češće postavljaju pitanje: da li su roditelji kroz historiju zaista bili jednako iscrpljeni kao danas?
Prema novijim analizama i antropološkim istraživanjima, odgovor bi mogao biti – ne. Naučnici smatraju da su naši preci vjerovatno imali drugačiji odnos prema dječijem snu, ali i drugačiju organizaciju porodičnog života. Zbog toga se nisu osjećali toliko iscrpljeno kao moderni roditelji, piše BBC.
Roditeljstvo nekada nije bilo „samostalni posao“
Jedna od najvećih razlika između prošlosti i današnjice jeste činjenica da se djeca ranije nisu odgajala izolirano unutar male porodice. U mnogim tradicionalnim zajednicama briga o djeci bila je kolektivna.
Bebe i mala djeca često su spavali u istoj prostoriji s roditeljima ili drugim članovima porodice. To je omogućavalo bržu reakciju tokom noći i manje prekida sna. U takvim uslovima roditelji nisu bili jedini odgovorni za noćnu brigu o djetetu.
PROČITAJTE JOŠ Japanci spavaju najmanje, ali i dalje žive najduže
Savremeni model, u kojem su roditelji često prepušteni sami sebi uz poslovne obaveze i strogo organizirane dnevne rasporede, dodatno povećava osjećaj iscrpljenosti.
Naši preci nisu očekivali „savršeno spavanje“
Istraživanja pokazuju da su ljudi kroz historiju imali znatno fleksibilniji odnos prema snu. Ideja o neprekidnih osam sati sna relativno je moderna, dok su u prošlosti mnogi ljudi spavali u više faza tokom noći.
Takav „segmentirani san“ podrazumijevao je buđenje tokom noći koje se nije smatralo problemom niti poremećajem. Upravo zbog toga noćna buđenja djece vjerovatno nisu izazivala isti nivo stresa kao danas.
Stručnjaci ističu da moderni roditelji često osjećaju dodatni pritisak zbog očekivanja da i oni i njihova djeca moraju spavati „idealno“. To može povećati anksioznost i osjećaj neuspjeha.
Tehnologija i posao promijenili su način na koji spavamo
Industrijalizacija i savremeni radni rasporedi značajno su promijenili ljudski odnos prema odmoru. Nekada su dnevni ritmovi više pratili prirodnu svjetlost i temperaturu, dok danas posao, ekrani i umjetna rasvjeta određuju kada ćemo spavati i buditi se.
Za roditelje male djece to znači dodatni problem: čak i nakon neprospavane noći, većina mora nastaviti funkcionirati prema strogim poslovnim obavezama.
Manje sna ne znači uvijek i veći osjećaj iscrpljenosti
Zanimljivo je da neka istraživanja pokazuju kako naši preci vjerovatno nisu spavali mnogo duže nego današnji ljudi. Međutim, način na koji su doživljavali san i noćna buđenja bio je drugačiji.
U tradicionalnim zajednicama san je bio fleksibilniji, češće se odmaralo tokom dana, a noćna buđenja nisu bila doživljavana kao ozbiljan problem. Savremeni roditelji, s druge strane, često osjećaju pritisak da moraju biti potpuno odmorni i produktivni uprkos fragmentiranom snu.
Naučnici pozivaju na realniji pristup roditeljstvu
Sve više stručnjaka smatra da bi savremeni savjeti o spavanju djece trebali biti prilagođeniji stvarnim potrebama porodica, a manje idealiziranim očekivanjima.
PROČITAJTE JOŠ Kampovanje kao lijek za nesanicu: Kako priroda “resetuje” naš san
Umjesto insistiranja na „savršenim rutinama“, istraživači naglašavaju važnost podrške roditeljima, fleksibilnosti i prihvatanja činjenice da je prekidan san prirodan dio ranog roditeljstva.
Problem možda nije samo nedostatak sna
Iako su roditelji oduvijek ustajali tokom noći zbog djece, savremeni način života mogao je učiniti taj teret znatno težim nego ranije.
Manjak podrške, izoliranost porodica i stalni pritisak produktivnosti možda su pravi razlozi zbog kojih današnji roditelji osjećaju veću iscrpljenost nego naši preci.
