Mehmed Ganić, šef Odsjeka za ekonomiju na IUS-u: Agrokor se ne može spasiti!?

Prof.dr. Mehmed Ganić, šef Odsjeka za ekonomiju na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS), u intervjuu za Fokus.ba prokomentarisao je uzroke krize koja potresa zemlje jugoistočne Evrope nakon kraha poslovnog carstva Ivice Todorića, odnosno koncerna Agrokor.

On je, između ostalog, rekao da je posljednja kriza očekivana zbog prekomjerne tržišne ekspanzije, koja je pratila stalno zaduživanje, ali i drugih stvari kojima nije mjesto u biznisu…

FOKUS: U posljednje vrijeme top tema u regionu je kriza koja potresa hrvatski koncern Agrokor. Možete li nam objasniti zbog čega se Agrokor našao u ovako teškoj situaciji?

GANIĆ: Agrokor se nalazi u nimalo zavidnoj situaciji kao rezuultat prekomjerne tržišne ekspanzije finansirane naglim zaduživanjem. Očigledno da takav ekspanzivan rast nije bio utemeljen na zdravim ekonomskim principima nego temeljen na rušenju konkurencije i gospodarenjem ekonomija zemalja iz okruženja.

FOKUS: U medijima se spominje da je upravo Vlada Republike Hrvatske, odnosno sve dosadašnje Vlade, često “gledala kroz prste” vlasniku koncerna Ivici Todoriću. Da li se ovakav scenarij mogao naslutiti i ranije?

GANIĆ: Da, u pravu ste. Ako se samo vratimo akviziciji Mercatora od strane Agrokora onda se jasno mogu vidjeti namjere o kojima sam govorio, jer je napravljen neviđeni presedan na ovim prostorima da jedna kompanija koja je grcala u dugovima, sa upitnim bonitetom i oskudnim operativnim rezultatima, mogla uopšte obaviti takvu akviziciju.

S druge strane, i troškovi zaduženja koji su se kretali u rasponu od 6 do 8,5 posto jasno pokazuju da mu i kreditoru nisu puno vjerovali. Naravno, u tim finansijskim vratolomijama oko preuzimanja strateškog udjela u Mercatoru odlučujuću ulogu je odigrala Vladina politika protežiranja i subvencioniranja Agrokora.

FOKUS: Kao privremeno rješenje situacije Uprava Agrokora s bankama je potpisala takozvani standstill aranžman. Šta to zapravo znači i može li on negativno uticati na dobavljače?

GANIĆ: Da, mislim da je to ad hoc rješenje u vidu standstill aranžmana. Prvobitno je imalo namjeru da umiri javnost i dobavljače i da će taj kreditni konzorcij od šest banaka do daljnjeg zamrznuti postojeće obaveze po kreditima od strane Agrokora, ali i osigurati nove kredite kako bi se dobavljači postepeno počeli servisirati.

Mada su zvanične procjene da se to radi o konsolidovanom dugu o 3,4 milijarde eura bojim se da je dug veći ako se budu istraživale pojedinačno članice koncerna

Međutim, jedan od ključnih problema oko Agrokora je njegova dubioza koja je nepoznata svima. Mada su zvanične procjene da se to radi o konsolidovanom dugu o 3,4 milijarde eura bojim se da je dug veći ako se budu istraživale pojedinačno članice koncerna.

FOKUS: Na dnevnom redu Sabora Republike Hrvatske tema broj jedan je situacija u Agrokoru. Nedavno je po hitnoj proceduri donesen zakon “Lex Agrokor”. Šta on znači i koliko može pomoći rješavanju situacije u ovom koncernu?

GANIĆ: Teško! Agrokor je sada privremeno nacionaliziran od strane Vlade Republike Hrvatske i djeluje manje više kao “zombi” kompanija i preživljavat će do daljnjeg isključivo na infuzijama dok Vlada bude pružala državne garancije i pomoć. Ako se pogledaju ključne odredbe zakona “Lex Agrokora” da se primjetiti direktno arbitriranje Vlade Republike Hrvatske u postulate tržišne ekonomije i njeno dezavuisanje. Nisam optimista, “Lex Agrokor” svakako ima intenciju da zaštiti dalje devastiranje Agrokora, ali sama činjenica da je donesen jedan takav Zakon govori o nezavidnom položaju Agrokora.

FOKUS: Prema trenutnim podacima, najveći kreditori Agrokora su Sberbanka kao i ruska VTB banka. Uzimajući u obzir težnju Rusije za određenom vrste “dominacije” na Balkanu, koliko ova situacija odgovara ruskim bankama i da li oni uistinu imaju želju da preuzmu Agrokor?

GANIĆ: Ne, mislim da su pomenuti kreditori istrajni više u svojim namjerama da naplate potraživanja nego da budu vođeni nekakvim oblicima političke dominacije. Takav oblik dominacije može biti relevantan u nekim strateškim industrijama, a ne u trgovinskom i agrarno nisko-intezivnom sektoru.

FOKUS: Kakve su šanse da se Agrokor uistinu “raspadne” odnosno da se podijeli na nekoliko drugih firmi te da Ivica Todorić ispadne iz vlasničke strukture?

GANIĆ: Evidentno je da Akrogor koji je postojao u svom izvornom obliku više neće postojati i to je već svima jasno. Najvise se bojim da ekonomska saga oko njegovog restruktuiranje ili bolje rečeno prodaje zdravih dijelova neće biti dovoljno ni blizu da pokrije sve obaveze prema dobavljačima i kreditorima.

Nije mi jasno kako takve kompanije kao što su Konzum i Sarajevski kiseljak, sa takvim operativnim kapacitetom, nisu imale potrebu zaduženja kod komercijalnih banaka u BiH, zar ne?

Uz to, i potencijalni kupci nekih od kompanija iz sastava Agrokora će se ucjenjivački ponašati i dodatno otežati njihov položaj. Značajan pad vrijednosti dionica u tim kompanijama iz sastava Agrokora, u prosjeku između 20 i 30 posto, govore nešto za sebe.

FOKUS: Šta kriza u Agrokoru znači za Bosnu i Hercegovinu? Uzmemo li u obzir da je Konzum po tržišnom učešću drugi po veličini trgovački lanac u BiH, je li vrijeme da se upali crvena lampica u BiH?

GANIĆ: Bosna i Hercegovina je pasivan posmatrač svih ekonomskih dešavanja pa i u slučaju Agrokor. Imate slučaj da vlada druge zemlje donosi Zakon i određuje uslove kako se ponašati prema dobavljačima u BiH koji imaju svoja potraživanja prema Agrokoru, ili tačnije njegovim kompanijama u BiH. To nam najbolje govori o odnosu vlasti BiH prema ovom problemu.

FOKUS: Premijer FBIH Fadil Novalić prije nekoliko dana je izjavio da Konzum u BiH nije dužan državi i bankama, ali da dobavljačima duguje od 130 do 318 miliona KM. Je li taj dug previsok ako uzmemo u obzir da je, ne tako davno, slovenski Tuš otišao u stečaj zbog 20 miliona KM?

GANIĆ: Za razliku od Merkura koji je sistemom povezanih kompanija i transfernim cijenama izvukao sav novac iz BiH, slučaj kompanija iz sastava Agrokora je malo drugačiji jer oni raspolažu i određenom imovinom. Kolika je vrijednost te imovine u ovom trenutku stvarno ne znam i ne raspolažem bilansnim pokazateljima, ali se bojim da ste u pravu glede duga prema bh. dobavljačima.

U svemu tome treba imati u vidu da je sjedište tih subjekata u BiH i da su oni samostalni subjekti koji bi trebali odgovarati svojom imovinom. Također, nije mi jasno kako takve kompanije kao što su Konzum i Sarajevski kiseljak, sa takvim operativnim kapacitetom, nisu imale potrebu zaduženja kod komercijalnih banaka u BiH, zar ne?

FOKUS: Šta po Vama može biti izlaz iz ovakve krize, odnosno spas ako ga uopće ima?

GANIĆ: Kao što sam ranije kazao, sada postoje samo manje loša rješenja, a ne bilo kakva mogućnost konačnog spašavanja Agrokora. Veliki dio duga Agrokora je denominiran u dolarima i eurima, a imajući u vidu daljnji rast dolara bojim se da će povjerenstvo Agrokora biti prisiljeno ubrzati prodaju zdravih dijelova kompanije.

Osim toga, nemojte zaboraviti da bar zvanični dug Agrokora iznosi između 8 i 10 posto vanjskog duga Hrvatske i da bi to vjerovatno dovelo do daljnjeg pogoršanja kreditnog rejtinga Hrvatske i poskupljenje zaduženja na inostranom tržištu kapitala.

FOKUS:  Direktor za restruktuiranje Agrokora Antonio Alvarez, koji je stigao na zahtjev banaka, već drugi dan je izjavio kako je 50 posto Konzumovih prodavnica neprofitabilno. Čitatelj nam je poslao fotografiju iz Sarajeva gdje se vidi da su čak četiri Konzumova objekta u radiusu od 100 metara, u naselju koje ima 4.000 stanovnika. Da li to na najbolji način ilustruje Alvarezovu izjavu, jer nije moguće da su sve te radnje profitabilne?

GANIĆ: Pa moglo bi se reći, ako je taj podatak tačan, a pretpostavljam da jeste, onda Vam to najbolje govori o poslovnoj filozofiji Agrokora, i šta su ciljevi takve ekspanzije.

Jasno je da će veći dijelovi Konzuma ovdje biti preuzeti od strane nekih stranih trgovinskih lanaca, ali nisam optimista u pogledu statusa bh. dobavljača i mogućnosti da budu isplaćeni za svoja potraživanja.